Srbija (službeni naziv: Republika Srbija) kontinentalna je država u jugoistočnoj, djelomično u srednjoj Europi. Površinom spada među zemlje srednje veličine. Na sjeveru graniči s Mađarskom, na zapadu s Hrvatskom,Bosnom i Hercegovinom, na jugozapadu sa Crnom Gorom, na istoku s Rumunjskom i Bugarskom te na jugu sMakedonijom i Republikom Kosovo. Glavni grad je Beograd.
Sadašnje granice Srbije su uspostavljene (osim granice s Kosovom) nakon Drugog svjetskog rata stvaranjemJugoslavije. Republika Srbija je nastala kao samostalna država 2006. nakon što su građani Crne Gore na referendumu odlučili napustiti državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Prema Ustavu Republike Srbije, u sastavu Srbije nalaze se autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija. Kosovo je 2008. godine proglasilo neovisnost, što je priznalo 85 zemalja članica OUN, čemu se službeni Beograd protivi.
Prema političkom ustroju Srbija je parlamentarna Republika. Srbija je članica Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe,Partnerstva za mir te Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Srbija je i službeni kandidat za članstvo uEuropskoj uniji.
Sadržaj
[sakrij]- 1Povijest
- 2Zemljopis
- 3Stanovništvo
- 4Politički ustroj
- 5Gospodarstvo
- 6Kultura
- 7Srpsko-hrvatski odnosi
- 8Zanimljivosti
- 9Galerija fotografija
- 10Izvori
- 11Vanjske poveznice
Povijest
Podrobniji članak o temi: Povijest SrbijePrapovijest, stari i srednji vijek
U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu te u 9. primili kršćanstvo.[1] Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom od 750. do 959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. Od 1085. do 1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.
Godine 1168. na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja. Nemanjina država obuhvaćala je sljedeća područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bezPrizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave te gornje i srednje Podrinje. Godine 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine poslije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Dušana, kada je obuhvaćala teritorij današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije,Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša V. 1371., rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.
Od 1371. do 1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. Dana 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. Godine 1402. Lazarev sin Stefan postaje despot. Od 1427. do 1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.
Rani novi vijek (Osmansko carstvo)
Srbija je pala pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i nasilja nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I.daje dozvolu Srbima nastaniti se u Habsburškoj monarhiji, što je prouzročilo prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do druge seobe Srba došlo je nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta su područja naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice takvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.
Devetnaesto stoljeće
Zbog turske tiranije nad srpskim življem, u Orašcu je 1804. podignut Prvi srpski ustanakpod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. 15. veljače1815. podignut је Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem.
Rezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. Godine 1867. donijet je sultanov ukaz (ferman) o povlačenju turske vojske iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je na Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem1882. godine. Tih godina nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje za stvaranjem Velike Srbije unutar viših državnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem agresivnih ratova Srbije sa susjedstvom.
Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.
Dvadeseto stoljeće
Balkanski ratovi
Podrobniji članak o temi: Balkanski ratovi
Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj – izlazak na Jadransko more preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovoljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja zapadne Bugarske.
Prvi svjetski rat
Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat.Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine poslije probijena je solunska bojišnica.
Međuratno razdoblje (Kraljevina SHS/Jugoslavija)
Podrobniji članak o temi: Kraljevina JugoslavijaKrajem studenog priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina.Država Slovenaca, Hrvata i Srba, zbog opasnosti od talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća uZagrebu 25. studenog 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.
Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 9. listopada 1934. u Marseillu od strane Vlade Černozemskog, člana makedonske revolucionarne organizacije VMRO.
Drugi svjetski rat
U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije, koja je započela Bombardiranjem Beograda 6. travnja 1941. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije ušao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te pomagači njemačkim okupatorima Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpusDimitrija Ljotića.
Poslijeratna Srbija (SFRJ)
Podrobniji članak o temi: Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine zabranjen je povratak u zemlju dinastiji Karađorđevića,[2] a Jugoslavija je proglašena za republiku pod nazivom Demokratska Federativna Jugoslavija. Ovaj naziv je ubrzo (1946.) promijenjen u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a Srbija postaje jedna od šest federalnih Narodnih Republika. Ustavom Jugoslavijeod 1963. godine država mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a Srbija dobiva naziv u SR Srbija.
Srbija nakon raspada SFRJ
Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi između Oslobodilačke vojske Kosova i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.
Dvadesetprvo stoljeće
Podrobniji članak o temi: Srbija i Crna Gora
Nakon izbora 2000. godine dolazi do općih prosvjeda 5. listopada jer Slobodan Milošević nije želio prihvatiti rezultate izbora i izbornu pobjedu kandidata Demokratske opozicije Srbije Vojislava Koštunice. Pristalice DOS-a dolazile su u Beograd od ranog jutra, organizirano iz više pravaca, iz cijele Srbije, a predvodili su ih vođe te koalicije na čelu sa Zoranom Đinđićem , prvim demokratski izabranim gradonačelnikom Beograda i nakon sloma Slobodana Miloševića , prvim demokratskim premijerom Srbije. 6. listopadaSlobodan Milošević se obratio narodu putem televizije i službeno priznao poraz na izborima.
Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost dvjema republikama.
12. ožujka 2003. godine , ispred zgrade Vlade Republike Srbije u Beogradu, izvšen je atentat na Zorana Đinđića , tadašnjeg srpskog premijera.
Otcjepljenje Crne Gore
Podrobniji članak o temi: Crnogorska povijest
Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.
Otcjepljenje Kosova
Podrobniji članak o temi: Kosovo
U ožujku 2008. Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije, a do sada ga je priznalo 70-ak država[3] i smatra se samostalnom republikom pod međunarodnim nadzorom, dok Republika Srbija još uvijek područje Kosova smatra sastavnim dijelom svog državnog područja.
Zemljopis
Podrobniji članak o temi: Zemljopis SrbijeReljef
Srbiju čine tri velike zemljopisne cjeline: Panonska nizina, brežuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje.
Panonska nizina zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i praporne visoravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).
Južno od Save i Dunava prevladava brdovito područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko dvije trećine površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine.
Područja viša od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i skupina viših planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu. Najznačajnije planine u Srbiji suTara, Kopaonik, Suva planina, Zlatibor, Zlatar, Fruška gora i Balkan.
70% površine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 30% spada u Srednju Europu(Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u dužini od 2114 km, a dužina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Kosovu 352 km, BJR Makedoniji 221 km, Crnoj Gori203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.
Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Tri su planinska vrha iznad 2000 metara nadmorske visine,[4]a najviši od njih je Midžor (na granici s Bugarskom u Staroj planini). Visine je 2168 m.[5] Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvanešume. Srbija je bogata i vodama.
Tlo
.jpg)
Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.
Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).
Na pomoravskom području prevladavaju aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.
Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.
Vode
Rijeke Srbije najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Vode s većeg dijelametohijskog područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji:Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km 2).
Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.
Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takvaakumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perućačko i Zvorničko (na Drini).
Biljni pokrov
Cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-zemljopisnoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 27% šumskih površina.[6]
Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:
- Nizinski pojas (područje aluvijalne ravnice Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine i Kosova polja) – šume hrasta lužnjaka, jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.
- Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava) – šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
- Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na vapnenačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.
- Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niskeklekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.
- Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenjara, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.
Zaštićena priroda
Podrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Srbije
Srbija ima četiri nacionalna parka (Đerdap, Kopaonik, Tara, Fruška gora) te veći broj parkova prirode, prirodnih rezervata i spomenika.
Stanovništvo
Podrobniji članak o temi: Stanovništvo SrbijeRazmještaj i sastav stanovništva
Srbija ima prema zadnjem popisu iz 2002. godine 7 498 001 stanovnika[7] i spada u srednje naseljena europske države s prosječnom gustoćom naseljenosti od 111 st/km2. U glavnom gradu živi 20% ukupnog stanovništa. Od ukupnog broja stanovništva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovništva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najgušće je naseljena peripanonska Srbija (najviše zbog grada Beograda). Vojvodina i planinsko-kotlinsko područje nešto je rjeđe naseljeno od državnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. Kosmet ima više od 200 st/km2, a osim južnog Pomoravlja, ostale subregije imaju manje od 50 st/km2.
Ukoliko se izuzme razdoblje Drugog svjetskog rata, broj stanovnika Srbije se od početka 20. stoljeća stalno povećavao, najviše na Kosovu i Metohiji. Gotovo čitava Središnja Srbija, izuzev većih gradova u posljednje vrijeme bilježi pad broja stanovništva, kao i Banat i središnji dijelovi Bačke. Stanovništvo većih urbanih područja više se povećava doseljavanjem nego vlastitim prirodnim prirastom.
Poslije drugog svjetskog rata stanovništvo Srbije u cjelini stari. U zadnja dva desetljeća u Središnjoj Srbiji i Vojvodini smanjuje se broj radno sposobnog stanovništva. U razdoblju od 1961. do 2002. udio mladog stanovništva (0-19 godina) smanjio se s 35% na 22% dok se udio starog stanovništva popeo s 11% na 24%.
Demografska povijest
- 1991. 9.778.991 st. (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi)[8]
- 1981. 9.313.676 st. (Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi)[9]
- 1971. 8.446.591 st. (Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 %)
- 1961. 7.642.227 st. (Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi)
- 1953. 6.979.154 st. (Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 %)
- 1948. 6.527.966 st. (Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi) [10]
Narodnosni sastav
Podrobniji članak o temi: Srbi
Većinsko dvotrećinsko stanovništvo od Srbijinih devet i pol milijuna stanovnika čine Srbi, dok su jedna trećina nacionalne manjine.
| Srbija (bez Kosova) 2002. | ||||
|---|---|---|---|---|
| Srbi | 82.86% | |||
| Mađari | 3.91% | |||
| Bošnjaci | 1.82% | |||
| Romi | 1.44% | |||
| Jugoslaveni | 1.08% | |||
| Hrvati | 0.94% | |||
| Ostali | 9.79% | |||
| Ukupno[11] | Uža Srbija | Vojvodina | ||||
| Broj | % | Broj | % | Broj | % | |
| UKUPNO | 7.498.001 | 100 | 5.466.009 | 100 | 2.031.992 | 100 |
| Srbi | 6.212.838 | 82.86 | 4.891.031 | 89.48 | 1.321.807 | 65.05 |
| Crnogorci | 69.049 | 0.92 | 33.536 | 0.61 | 35.513 | 1.75 |
| Jugoslaveni | 80.721 | 1.08 | 30.840 | 0.56 | 49.881 | 2.45 |
| Albanci | 61.647 | 0.82 | 59.952 | 1.1 | 1.695 | 0.08 |
| Bošnjaci | 136.087 | 1.82 | 135.670 | 2.48 | 417 | 0.02 |
| Bugari | 20.497 | 0.27 | 18.839 | 0.34 | 1.658 | 0.08 |
| Bunjevci | 20.012 | 0.27 | 246 | 0 | 19.766 | 0.97 |
| Nijemci | 3.901 | 0.05 | 747 | 0.01 | 3.154 | 0.16 |
| Goranci | 4.581 | 0.06 | 3.975 | 0.07 | 606 | 0.03 |
| Hrvati | 70.602 | 0.94 | 14.056 | 0.26 | 56.546 | 2.78 |
| Makedonci | 25.847 | 0.35 | 14.062 | 0.26 | 11.785 | 0.58 |
| Muslimani | 19.503 | 0.26 | 15.869 | 0.29 | 3.634 | 0.18 |
| Romi | 108.193 | 1.44 | 79.136 | 1.45 | 29.057 | 1.43 |
| Rumunji | 34.576 | 0.46 | 4.157 | 0.08 | 30.419 | 1.5 |
| Rusi | 2.588 | 0.03 | 1.648 | 0.03 | 940 | 0.05 |
| Rusini | 15.905 | 0.21 | 279 | 0.01 | 15.626 | 0.77 |
| Slovaci | 59.021 | 0.79 | 2.384 | 0.04 | 56.637 | 2.79 |
| Slovenci | 5104 | 0.07 | 3.099 | 0.06 | 2.005 | 0.1 |
| Česi | 2.211 | 0.03 | 563 | 0.01 | 1.648 | 0.08 |
| Ukrajinci | 5.354 | 0.07 | 719 | 0.01 | 4.635 | 0.23 |
| Mađari | 293.299 | 3.91 | 3.092 | 0.06 | 290.207 | 14.28 |
| Vlasi | 40.054 | 0.53 | 39.953 | 0.73 | 101 | 0 |
| Ostali | 11.711 | 0.16 | 6.400 | 0.12 | 5.311 | 0.26 |
| Neizjašnjeni | 107.732 | 1.44 | 52.716 | 0.97 | 55.016 | 2.71 |
| Nepoznato | 75.483 | 1.01 | 51.709 | 0.95 | 23.774 | 1.17 |
Vjerski sastav
Podrobniji članak o temi: Srpska pravoslavna crkva| Srbija (bez Kosova) 2002. | ||||
|---|---|---|---|---|
| Pravoslavci | 84.1% | |||
| Katolici | 6.24% | |||
| Muslimani | 4.82% | |||
| Protestanti | 1.44% | |||
Najveći broj stanovništva Srbije je pravoslavne vjere. Slijede muslimani, rimokatolici i protestanti.
Ustav i zakoni Srbije dozvoljavaju slobodu vjere. Vlada na svim razinama nastoji zaštiti ovo pravo u cjelini. Srbija nema državnu religiju, pa se ni vjerski blagdani ne slave kao državni praznici. No, građanima je dozvoljeno da za svoje velike vjerske praznike uzmu slobodan dan.
Jezik
Podrobniji članak o temi: Srpski jezik
Službeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Usporedno s ćirilicom koristi se i latinica, iako ona Ustavom Srbije nije određena kao službeno pismo. U Vojvodini su, uz srpski, službeni jezici i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski.
Politički ustroj
Ustav, izborni sustav i dioba vlasti
- Oblik vladavine: parlamentarna republika;
- Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.
- Predsjednik Republike Srbije je Tomislav Nikolić.
- Predsjedatelj Narodne skupštine: Maja Gojković.
- Predsjednik Vlade Republike Srbije je Aleksandar Vučić.
- Političke stranke u Republici Srbiji
- Srpska napredna stranka
- Socijalistička partija Srbije
- Demokratska stranka
- Socijaldemokratska stranka
- Demokratska stranka Srbije
- Demohrišćanska stranka Srbije
- Jedinstvena Srbija
- Liberalno-demokratska Partija
- Liga socijaldemokrata Vojvodine
- Nova Srbija
- Srpska radikalna stranka
- Srpski pokret obnove.
- Manjinske stranke u Republici Srbiji
- Demokratski savez vojvođanskih Hrvata
- Koalicija Albanaca Preševske doline
- Sandžačka Demokratska Partija
- Savez vojvođanskih Mađara
- Romska partija
- Unija Roma Srbije
Državni praznici
| Datum | Naziv | Opaska |
|---|---|---|
| 1. i 2. siječnja | Nova godina | |
| 7. siječnja | Pravoslavni Božić | |
| 14. siječnja | Julijanska Nova godina | nije neradni dan |
| 27. siječnja | Dan Svetog Save | radni dan, ali nije nastavni dan |
| 15. i 16. veljače | Dan državnosti | Dan vojske Srbije |
| Veliki petak | ||
| Uskrs | ||
| Uskrsni ponedjeljak | ||
| 1. i 2. svibnja | Praznik rada | |
| 9. svibnja | Dan pobjede | |
| 28. lipnja | Vidovdan |
Upravna podjela države
U sastavu Srbije nalazi se jedna autonomna pokrajina - Vojvodina. Srbija bez te pokrajine naziva se "Središnja" ili "Uža Srbija". Uz ovakvu podjelu, postoji podjela na 29 okruga i grad Beograd. Vojvodina ima 7 okruga, te Uža Srbija 17.
Okruzi autonomne pokrajine Vojvodine: Sjevernobački okrug, Srednjobanatski okrug, Sjevernobanatski okrug,Južnobanatski okrug, Zapadnobački okrug, Južnobački okrug, Srijemski okrug
Okruzi središnje Srbije: Mačvanski okrug, Kolubarski okrug, Podunavski okrug, Braničevski okrug, Šumadijski okrug,Pomoravski okrug, Borski okrug, Zaječarski okrug, Zlatiborski okrug, Moravički okrug, Raški okrug, Rasinski okrug, Nišavski okrug, Toplički okrug, Pirotski okrug, Jablanički okrug, Pčinjski okrug
Svaki okrug sastoji se od nekoliko općina koje su podijeljene na mjesne zajednice. Pri ustroju okruga, područja na jugozapadu Srbije s većinskim bošnjačkim stanovništvom nisu bila izdvojena u poseban okrug, već su podijeljena između zlatiborskog iraškog okruga što je izazvalo veliko nezadovoljstvo bošnjačke strane.
Neke političke stranke u Srbiji predlažu da Srbija bude podijeljena na pet regija: Vojvodinu, Šumadiju, Podunavlje, Podrinje iBeograd.
Gradovi
Iako Srbija ima mnogo naselja sa više od 20.000 stanovnika, službeno ima samo 3 grada i Grad Beograd. To su gradovi:
- Beograd - 1.119.642 s predgrađem 1.576.124
- Novi Sad - 191.405 s predgrađem 299.294
- Niš - 173.724 s predgrađem 250.518
- Kragujevac - 146.373 s predgrađem 175.802
U siječnju 2007. godine, uredbom Vlade Srbije, 23 općine u Srbiji dobile su status grada. Pored Beograda, Novog Sada, Niša i Kragujevca, status grada su dobili: Vranje, Zrenjanin, Jagodina, Kraljevo, Leskovac, Loznica, Kruševac, Pančevo, Požarevac,Smederevo, Srijemska Mitrovica, Subotica, Užice, Zaječar, Čačak, Sombor, Valjevo, Novi Pazar i Šabac.[12]
| Rd. br. | Grad | Populacija | Rd. br | Grad | Populacija |  Beograd  Novi Sad | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Beograd | 1.119.642 | 10 | Smederevo | 62.805 | |||||
| 2 | Novi Sad | 191.405 | 11 | Valjevo | 61.035 | |||||
| 3 | Niš | 173.724 | 12 | Kraljevo | 57.411 | |||||
| 4 | Kragujevac | 146.373 | 13 | Vranje | 55.052 | |||||
| 5 | Subotica | 99.981 | 14 | Šabac | 55.163 | |||||
| 6 | Zrenjanin | 79.773 | 15 | Užice | 54.717 | |||||
| 7 | Leskovac | 63.185 | 16 | Novi Pazar | 54.604 | |||||
| 8 | Pančevo | 77.087 | 17 | Sombor | 51.471 | |||||
| 9 | Čačak | 73.217 | 18 | Požarevac | 41.736 | |||||
| 2002. godina[13] | ||||||||||
Gospodarstvo
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Srbije
Od Drugog svjetskog rata Srbija se od izrazito agrarne zemlje transformirala u industrijsku zemlju u kojoj su poljoprivreda irudarstvo zadržali značajnu ulogu. Za vrijeme SFRJ Srbija je bila srednje razvijena zemlja, na razini jugoslavenskog prosjeka, ali s velikim regionalnim razlikama. Tako je najrazvijeniji bio grad Beograd, a najnerazvijeniji Kosmet i općine uz Kosmet i granicu s Crnom Gorom. Srpsko gospodarstvo dodatno je oslabilo poslije raspada SFRJ, a dodatno je uništeno NATO-vim bombardiranjem 1999. godine.
Srbijansko gospodarstvo bilo je u kolapsu početkom 1990-ih zbog uvedenih sankcija od strane Vijeća sigurnosti UN-a 1992. radi agresije na Hrvatsku i BiH. Veći dio sankcija je ukinut 1996., 2000., 2001. i 2005. kada je u potpunosti normalizirana trgovina sa SAD-om.
Poljoprivreda čini 16,6% nacionalnog BDP-a, industrija 25,5% i uslužne djelatnosti 57,9%. Ukupni BDP-PPP za 2008. je bio oko 79,662 milijarde dolara.[14] Dok je BDP-PPP za 2008. po stanovniku iznosio oko 10,792 dolara.[15] Najveći ratarski kraj je Vojvodina. Uzgaja se pšenica, kukuruz, suncokret i soja, te u manjoj mjeri povrtne kulture.Šumadija je poznata po voćarstvu; Vršac, obronci Fruške gore i Župa po vinogradima. Stočarstvo je razvijeno u Raškoj i u istočnoj Srbiji. Metohija je plodna žitnica. Kosovo je najveće nalazište lignita u Europi. Homoljske planine su nalazište bakra.Sjeverni dio Banata je bogat naftom i zemnim plinom.
Srbija raspolaže s oko 2.961.000 radno sposobnog stanovništva. Ima stopu nezaposlenosti od 14%[16][17] (Kosovo i Metohija oko 50%). U poljoprivredi radi oko 30%, industriji 46% i uslužnim djelatnostima 24%. Stopa inflacije je preko 6,5%.
Glavni uvozni partneri Srbije su zemlje Europske unije (Njemačka, Austrija, Italija), SAD, Narodna Republika Kina. Srbija najviše izvozi svoje proizvode u zemlje bivšeg SSSR-a, Republiku Srpsku (BiH) i Makedoniju. Deficit od uvoza je oko 6 milijadi dolara (2005.)
Promet
Cestovni prijevoz najdominantni je oblik putničkog prijevoza. Danas na njega otpada 70% putničkih kilometara. Poslije Drugog svjetskog rata u Srbiji je bilo svega nekoliko stotina kilometara suvremenih cesta, a danas ih ima 30000 km, od čega je 20% magistralnih puteva. Izgrađeni su ili modernizirani mnogi međugradski i međumjesni putevi. Glavni cestovni pravac jepaneuropski koridor X koji ide usporedno sa željezničkom magistralom Horgoš-Subotica-Novi Sad-Beograd-Niš, gdje se račva u dva kraka, jedan prema Sofiji, a drugi prema Skopju.
Zračni promet se počeo razvijati između dva svjetska rata. Prva jugoslavenska zračna linija uspostavljena je između Beograda iZagreba 1928. godine. Značajniju dinamiku ovaj je oblik prometa doživio šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. 1962. izgrađena je beogradska zračna luga «Surčin» (danas Zračna luka Nikola Tesla)., a kasnije i luke u Prištini i Nišu. Udio zračnog prometa vremenom se povećava, ali jedino beogradska zračna luka ima veći značaj s preko 1,5 milijun putnika godišnje.
Do sredine 1960-ih, željeznički promet imao je vodeću ulogu u putničkom prijevozu, a danas je po važnosti iza cestovnog i zračnog prometa. No unatoč tome, željeznice i danas drže primat u prijevozu robe. Danas Srbija ima 4110 km željezničkih pruga. Pruge su počele s izgradnjom sredinom 19. stoljeća, no budući da se današnji teritorij Srbije tada nalazio u tri države, izgradnja željeznica do Prvog svjetskog rata bila je neusklađena i različita u tehničkom pogledu. Prva pruga izgrađena je u Vojvodini 1856. godine i to za rudarske potrebe, a prva za javni promet 1857. i bila je dio pravca Budimpešta-Temišvar-Oršava. Do 1914. godine u cijeloj Srbiji bilo je 1714 km željezničkih pruga, a između dva rata je izgrađeno još više od 1000 km. Nakon Drugog svjetskog rata velika je pažnja posvećena modernizaciji željeznice. Gotovo sav riječni promet Srbije odvija se na području Vojvodine. Od 1982 km plovnih puteva, na rijeke otpada 1043 km (od toga na Dunav 588 km, Savu 206 km i Tisu 168 km). Od kanala najveći značaj ima sustav Dunav-Tisa-Dunav.
Kultura
Srpska akademija znanosti i umjetnosti (srpski: Srpska akademija nauka i umetnosti) osnovana je u drugoj polovici 19. stoljeća.
Arhitektura
Na području Srbije postoje ostatci prapovijesnih kultura. Najpoznatija neolitska kultura na tlu Srbije je kultura Lepenskog vira. U Srbiji su se nalazili raskošni carski gradovi i palače u doba kasnog Rimskog carstva i ranog Bizanta, čiji se ostatci mogu vidjeti uSirmiumu, Gamzigradu i Caričinom gradu (Justiniana Prima).
Srpski srednjovjekovni spomenici koji su se očuvali do danas uglavnom su crkve i manastiri. Većina ovih spomenika ima freskama ukrašene zidove. Najznačajniji spomenik srpske srednjovjekovne umjetnosti je manastir Studenica (oko 1190.) Ovaj manastir je bio model za kasnije manastire Mileševa, Sopoćani i Visoki Dečani. Vjerojatno najpoznatija srpska srednjovjekovna freska je prikaz „Mironosnice na grobu“ (ili Bijeli anđeo) iz manastira Mileševa. Ikonoslikarstvo je također dio srpskog srednjovjekovnog kulturnog naslijeđa.
Utjecaj bizantske umjetnosti se pojačao nakon pada Carigrada u ruke križara 1204., kada su mnogi umjetnici pobjegli u Srbiju. Njihov utjecaj je vidljiv u izgradnji crkve Bogorodica Ljeviška, manastiru Staro Nagoričino i manastiru Gračanica.
Manastir Visoki Dečani je sagrađen između 1330. i 1350. godine. Za razliku od drugih srpskih manastira, ovaj je sagrađen uromaničkom stilu pod nadzorom majstora Vite iz Kotora. Na freskama ovog manstira nalaze se 1000 portreta koji opisuju sve najvažnije epizode iz Novog zavjeta. U katedrali se nalaze ikonostas, igumanovo prijestolje i dekorirani sarkofag kralja Stefana III. Dečanskog.
Još jedan stil crkvenog građevinarstva se razvio u Srbiji krajem 14. stoljeća, i to u dolini rijeke Morave. Odlika ovog stila je bila bogato ukrašavanje unutrašnjih crkvenih zidova. Freske u manastiru Manasija prikazuju religijske scene u kojima sudjeluju ljudi u srpskim srednjovjekovnim odorama.
Za vrijeme otomanske vladavine, uglavnom, je zamrla umjetnička aktivnost u Srbiji. Neke barokne tendencije vidljive su kod srpskih umjetnika s kraja 18. stoljeća u južnoj Ugarskoj (Teodor Kračun, Jakov Orfelin).
Kulturna baština UNESCO-a obuhvaća Grad Stari Ras, manastir Sopoćane i Petrovu crkvu (najstarija crkva u Srbiji, od 1979.), Manastir Studenicu (od 1986.), Manastir Dečane (od 2004.), Manastir Gračanicu, Pećku patrijaršiju i crkvu Bogorodice Ljeviške (od 2006.), te Gamzigrad kod Zaječara (od 2008.)
Slikarstvo
Mnogi mladi umjetnici srpske države iz 19. stoljeća su se školovali u inozemstvu, posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i donijeli su sa sobom avangardne stilove. Pored Pariza i Münchena, Beograd je u prvoj polovici 20. stoljeća bio jedno od središta impresionizma.Nadežda Petrović je slikala u stilu fovizma, dok je Sava Šumanović bio pod utjecajem kubizma.
Značajni srpski slikari 20. stoljeća bili su: Milan Konjović, Marko Čelebonović, Petar Lubarda, Vladimir Veličković i Mića Popović.
Srbija je poznata i po slikarima naive, kao što su Janko Brašić, Sava Sekulić, Martin Jonaš i Zuzana Halupova. Slovačko selo Kovačicau Vojvodini središte je naivnog slikarstva.
Književnost
Podrobniji članak o temi: Srpska književnost
Početak srpske pismenosti povezan je s djelovanjem braće Ćirila i Metoda na Balkanu. Postoje spomenici rane srpske pismenosti iz 11. stoljeća, pisani glagoljicom. Već u 12. stoljeću, pojavljuju se tekstovi pisani ćirilicom. Iz ovog razdoblja je i najstarija ćirilična knjiga srpske redakcije, evanđelje zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje. Miroslavljevo evanđelje je i najstarija i najljepše ilustrirana srpska knjiga srednjeg vijeka.
U doba narodnog preporoda u 19. stoljeću, Vuk Stefanović Karadžić je preveo Novi zavjet na srpski narodni jezik i proveo reformu srpskog jezika i pravopisa. Time je utemeljena suvremena srpska književnost. Najznačajniji srpski pjesnici 19. stoljeća bili su Branko Radičević, Đura Jakšić i Jovan Jovanović Zmaj. U 20. stoljeću prvenstvo pripada proznim piscima: Milošu crnjanskom, Dobrici Ćosiću, Danilu Kišu, Borislavu Pekiću iMiloradu Paviću, iako ima i vrijednih pjesničkih dostignuća: Milana Rakića, Jovana Dučića, Desanke Maksimović, Miodraga Pavlovića iVaska Pope.
Glazbena umjetnost
Folklor
Srbija ima dugu tradiciju folklora i narodne glazbe. Ples grupe plesača, pod imenom kolo, je najomiljeniji vid folklora u Srbiji i razlikuje se od regije do regije. Najpopularnija kola su Užičko kolo i Moravac.
U 19. stoljeću i ranije, karakteristična narodna glazbala bile su gusle i frula, dok su u Vojvodini korištene tambure i gajde. Danas je glavni instrument u novokomponiranoj narodnoj glazbi harmonika. Popularni su i trubački orkestri. Festival trubača u Guči je središnja manifestacija ove vrste glazbe. Najpoznatiji trubači Srbije su: Fejat Sejdić, Bakija Bakić i Boban Marković. Vrijeme turske vladavine ostavio je traga u glazbi cijelog Balkana, pa tako i Srbije.
Popularna glazba
U zadnjih nekoliko godina razvijen je trend miješanja narodne glazbe i orijentalnih utjecaja, te dance glazbe pod imenom turbo-folk. Mnogi suvremeni srpski pjevači popularni su i na područjima susjednih zemalja, kao na primjer: Lepa Brena, Željko Joksimović, Dragana Mirković i Svetlana Ražnatović-Ceca.
U zabavnoj i pop glazbi, velike zvijezde srpske estrade bili su: Đorđe Marjanović, Lola Novaković i Sedmorica mladih. Još uvijek su aktivni i omiljeni Đorđe Balašević i Zdravko Čolić. Srbija ima i pobjednicu na Izboru za pjesmu Eurovizije, Mariju Šerifović.
Rock grupe su se pojavile u Srbiji krajem 1960-ih. Veliku popularnost su postigle grupe Novog vala 1980-ih: Idoli, Električni orgazam iEkatarina Velika. Iz tog vremena i danas su aktivni: Riblja čorba, Bajaga i instruktori, Van Gogh i Partibrejkers.
Kazalište i filmska umjetnost
Joakim Vujić je osnivač suvremenog srpskog kazališta. On je osnovao "Knjažesko-srbski teatar" u Kragujevcu 1835. godine. Značajni srpski pisci kazališnih djela bili su Jovan Sterija Popović i Branislav Nušić. U Beogradu se od 1967. održava međunarodni festival suvremenog teatra BITEF. Tradicionalno najkvalitetnije kazališne scene u Srbiji su "Narodno pozorište u Beogradu", "Atelje 212", "Jugoslovensko dramsko pozorište" i "Srpsko narodno pozorište" u Novom Sadu.
Srpska filmska umjetnost je jedna od vodećih kinematografija istočne Europe. Prije Drugog svjetskog rata u Srbiji je proizvedeno 12 filmova. U poslijeratnom razdoblju, na međunarodnoj sceni su se istakli redatelji: Aleksandar Petrović, Dušan Makavejev, Slobodan Šijan,Goran Paskaljević, Dušan Kovačević, Goran Marković i dr. Najnagrađivaniji srpski filmski redatelj je Emir Kusturica koji je između ostalog i dobitnik dvije Zlatne palme na festivalu u Cannesu.
Među glumcima se ističu Čiča Ilija Stanojević, Žanka Stokić i Dobrica Milutinović. Danas su najpoznatiji glumci Milena Dravić, Velimir Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Bora Todorović i Sergej Trifunović.
Šport
Iako je površinom Srbija mala zemlja s malim brojem stanovništva, srpski predstavnici u sportu su jako uspješni na međunarodnim natjecanjima. Još za vrijeme SFRJ srpski predstavnici davali su veliki doprinos skoro svim nacionalnim reprezentacijama. Srbija je davala velike predstavnike u košarci, nogometu, rukometu, vaterpolu te u mnogim pojedinačnim sportovima. Srbija je danas jedna od sportskih velesila uvaterpolu (trenutni europski i bivši svjetski prvaci), košarci (bivši višestruki svjetski i europski prvaci), odbojci (trenutni europski prvaci u muškoj i ženskoj konkrenciji), kao i u tenisu gdje su čak četiri tenisača/tenisačice bili prvi na ATP i WTA listama: Novak Đoković, Jelena Janković i Ana Ivanović u pojedinačnoj konkurenciji, te Nenad Zimonjić u igri parova. Novak Đoković je trenutno najbolji tenisač na svijetu. Jedan od najuspješnijih plivača današnjice je Milorad Čavić, a od atletičara ističu se dugoprugašica Olivera Jevtić i skakač u vis Dragutin Topić. Višestruka osvajačica odličja s velikih natjecanja je i bivša olimpijska prvakinja u streljaštvu Jasna Šekarić.
Srpsko-hrvatski odnosi
Podrobniji članci o temama: Hrvatsko-srpski odnosi i Srpskohrvatski jezikPodrobniji članci o temama: Hrvati u Srbiji i Hrvati u VojvodiniPodrobniji članak o temi: Srbi u HrvatskojZanimljivosti
- Asteroid s brojem 1564 nosi ime Srbija - otkrio ga je Milorad B. Protić
- Srbija uzgoji oko jednu trećinu svjetskih malina i jedna je od vodećih zemalja u izvozu smrznutog voća. Frikom, najveći proizvođač smrznutehrane u Srbiji nalazi se u većinskom vlasništvu Agrokor grupe iz Zagreba.
- Bijeli anđeo freska iz samostana Mileševa upotrijebljen je za prvi satelitski prijenos video signala 1962. između Europe i Sjeverne Amerike , predstavljajući prvi video kontakt izmedju dva kontinenta i pozdrav Europe Americi[nedostaje izvor]
