Biografija[uredi VE | uredi]
Donatello je prvu kiparsku poduku stekao kod Nicolla di Banca, a pristupio je u Ghibertijevu radionicu u dobi od 18. g., oko 1403. g., te s Ghiberttijem ostao tri godine. Donatello je u bio obdaren svime što je bilo potrebno tadašnjem umjetniku: izvanredna tehnička jasnoća, duboka privrženost humanističkim idealima, ne manje duboka temperamenta i neka vrsta unutarnje žudnje koja ga je gonila da ispovijeda vlastiti nemir unatoč strogom nadzoru blistava uma.
Za pročelje firentinske prvostolnice u mramoru je izveo niz kipova svetaca i proroka. Iz toga ranijeg perioda Donatellova stvaralaštva potječe i njegov prvi David, tzv. David u mramoru, kojeg je napravio za grad Firencu (David je bio simbol otpora Firence prema moćnijem neprijatelju Milanu).
U nišama Or San Michele u Firenci Donatello je izradio dvije skulpture koje tako samostalno stoje i upiru izvan tog gotičkog arhitektonskog okvira da su životnije od antičkih skulptura. Jedna predstavlja Sv. Marka (1411.-1413.), a druga je zaštitnik Firence Sv. Juraj (1415.-1417.). Ispod Juraja nalazi se jedinstven plošni reljef koji posjeduje dotad nepoznatu iluziju beskrajne dubine. Nešto što nije uspjelo ni antičkim umjetnicima.
U nišama Giottovog zvonika nalaze se četiri proroka (1416.-1435.). Ovi proroci se odlikuju snažnom modelacijom i odlučnom karakterizacijom. Za to doba realizam karaktera je revolucionaran.
Oko 1425. g. radio je reljef Herodova gozba za krstionicu Sv. Ivana katedrale u Sieni. To je najstariji primjer reljefa rađenih po principu Brunelleschijeve linearne perspektive.
Oko 1430. g. nastaje akt Brončani David i kameno portretno poprsje Nicollo da Uzzana, prvi takvi primjerci poslije antike, prorotipovi svih poslije koncipiranih djela tog žanra. Donatellov Brončani David je prva gola skulptura u prirodnoj veličini još od antike, a jedinstven je po divno uravnoteženom contrappostu nedoraslog dječaka.
Boravak u Rimu i studij antičkih spomenika sa Brunelleschijem ostavlja još dublje tragove u njegovim kasnijim radovima. Nastaju djela inspirirana antičkom težnjom realnog prikaza ljudskog lika i njihovog karaktera (Navještenje u firentinskoj crkvi Sta Croce). Reljefi s dječacima koji plešu, sviraju ili pjevaju su antički motivi putta, preuzeti s rimskih sarkofaga i oblikovani kao anđeli.
Konjanički spomenik kondotjera Gattamelate, 1445.-1450., bronca, Padova.
Prorok Habakuk (Zuccone), 1423.-1435., mramor, Muzej katedrale, Firenca.
Kantorija firentinske katedrale, 1433., mramor.
Godine 1443. Donatello napušta Firencu i odlazi na sjever, u Padovu, gdje vlada Mletačka Republika. Donatella su unajmili da radi raspelo i uredi baziliku Sv. Antuna Padovanskog. Iako je na sjeveru Italije bio kritiziran zbog preživotnog i nedovoljno klasičnog oblikovanja ljudskog tijela, u Padovi izvodi brojne radove za baziliku sv. Antuna (Raspeće) i u bronci lijeva čuveni konjanički kip venecijanskog kondotjera Gattamelate (oko 1445.-1450.). To je umjetnikovo najveće djelo u bronci, prvo djelo te vrste u renesansi izrađeno po uzoru na kip rimskog cara Marka Aurelija, te antičkih konja na pročelju crkve sv. Marka u Veneciji. Prva konjanička skulptura nakon antike koja slobodno stoji u prostoru nalazi se još uvijek na prvobitnom položaju na visokom postolju ispred bazilike Sv. Antuna Padovanskog. To razdoblje je najplodnije umjetnikovo razdoblje. Donatello ima radionicu sa 20 pomoćnika. U četiri godine iz Donatellove radionice izašlo je 29 skulptura od kojih je 16 umjetnik načinio vlastitom rukom.
Donatello se vraća u Firencu. Nakon deset godina odsustva u Firenci se umjetnička i duhovna klima mnogo promijenila. Njegova djela do 1466. g. prolaze pokraj glavnog toka, ali možda sa svojom snagom izražajnosti nadilaze sve što je umjetnik do sada napravio. U posljednjoj fazi okreće se naturalističkoj ekspresiji (Judita i Holoferno; Marija Magdalena).
Znatno je utjecao i na slikarstvo quattrocenta u nastojanju za anatomski što vjernijom i plastičnom modelacijom tijela.
Godine 1466., Donatello, najraniji “usamljeni genije” renesansnog kiparstva, je umro. Sahranjen je, po želji Cosima de' Medicia, u crkvi San Lorenzo kraj Cosimovog groba.
Brončani David, 1430.-1440., bronca, 158 cm visok, Firenca.
Djela[uredi VE | uredi]
Ivan Evanđelist, jedna od četiri velike skulpture u stolnoj crvi u Firenzi je prva samostalna skulptura mladog kipara. Radio ju je 6 godina. Od tada je počeo Donatellov uspon.
Na Mramornom Davidu se da primijetiti još uvijek snažna gotička linija, ali i nova kvaliteta u vidu savitljive elegancije cijele kompozicije. Golijatova glava podsjeća na likove antičkih bogova. Iz računa koje je Donatello ispostavio znamo da je cijela skulptura bila obojena, tako da je davala jako vedar ton jednom u zbilji surovom prizoru.
Svaki od Proroka s katedrale u Firenci ima svoj karakter za koji je Donatello proučavao Bibliju i prenosio u kamen svoja zapažanja. Da je i sam umjetnik iznimno cijenio svoje djelo govori i činjenica da je to prvo njegovo potpisano djelo. Skulpture su smještene na 40tak metara visine i teško su vidljive čak i s krovova susjednih zgrada, međutim kada su pitali Donatella zašto se trudio toliko na njima kada ih nitko neće vidjeti, on je odgovorio: Ali, vidjet će ih Bog!
Prvo Donatellovo djelo u bronci, kip Sv. Ljudevita od Toulousea, su naručili francuski plemenitaši koji su postajali sve moćniji. Tehniku lijevanja u bronci Donatello je naučio od svog majstora Ghibertija.
Herodova gozba je jedan od najstarijih primjera reljefa rađenih po principu Brunelleschijeve linearne perspektive. Nezgrapno koncipirani likovi u prednjem planu nam nagovještavaju da gledamo dalje, te tako vidimo u središnjem otvorenom prostoru drugi plan, te se otvaraju arkade i vidi se nadalje treći plan i sve tako u beskrajnu dubinu.
Marija Magdalena, drvo, 1455., Muzej katedrale, Firenca.
Jedan od razloga zašto je Donatello došao u Padovu je veliki konjički spomenik Gattamelate (rađen oko 1445.-1450.), nešto ranije preminulog velikog Mletačkog vojskovođe. Ogromna statua, 3,36 x 3,96 m, izvrsno je uravnotežena. najveći problem kod konjičkih skulptura je taj što tanke noge nose ogromnu težinu tijela. Kod svih dotadašnjih skulptura jedna noga konja je bila u zraku, što je izbacivalo iz ravnoteže cijelu kompoziciju. Donatello je pod tu podignutu nogu postavio modernu topovsku kuglu i tako je sa jednom malom intervencijom uravnotežio cijelu kompoziciju. Gattamelata je rađen po najnovijoj renesansnoj modi; on nije dio grobnice, već je namijenjen tome da ovjekovječi slavu velikoga vojnika. Donatello je stvorio lik koji potpuno sjedinjuje ideal i stvarnost. Generalov oklop je kombinacija moderne konstrukcije i klasičnih pojedinosti. Glava je neobično individualna, ali i obdarena pravom rimskom plemenitošću.
Drvena Marija Magdalena (1455.) je vjerojatno najbolji primjer umjetnikove težnje da prikaže duboku religioznost i ljudsku suosjećajnost. Samom temom i udaljavanjem od ideala renesanse, pobjedom ljudskog duha nad tijelom u njoj vidimo vraćanje onoj gotičkoj pobožnosti.
Biblijski tekst [ uredi ]
Priča o Davidu i Golijatu dolazi se 1 Samuel 17. Izraelci bore Filistejce, čiji je najbolji ratnik - Golijat - više puta nudi u susret najbolji ratnik Izraelce 'man-to-man borbi odlučiti cijelu bitku. Niti jedan od obučenih izraelskih vojnika je dovoljno hrabar da se bori div Golijat, dok David - pastir dječaka koji je premlad da bude vojnik - prihvati izazov. Saul je Izraelac vođa, nudi David oklopa i oružja, ali dječak je obučava ih odbija. Umjesto toga, on ide van sa svojim remen, te se suočava s neprijateljem. On udari Golijata u glavu kamenom, kucaju diva dolje, a onda zgrabi Golijata mač i izrezuje glavi. Filistejci povući kao što je dogovoreno, a Izraelci se spremaju. David je posebna snaga dolazi od Boga, a priča ilustrira pobjedu dobra nad zlom. [1]
Mramorni David [ uredi ]
Prva verzija Davida (1408-1409). Museo Nazionale del Bargello , Firenca . Visina 191 cm.
Donatello , a zatim u ranim dvadesetim godinama, dobio je zadatak da izgrade kip Davida u 1408, na vrh jednog od kontraforima od firentinske katedrale , iako to nikada nije bio da se nalazi tamo. Nanni di Banco dobio je zadatak da izgrade mramorni kip iz Izaije na istoj razini, u istoj godini. Jedan od kipova bila podignuta na mjesto 1409. godine, ali je utvrđeno da je premalen da bi se lako vidljivo iz zemlje i demontiran; i kipovi tada propadala u radionici opere za nekoliko godina. [2] [3] [4] U 1416 Signoria u Firenci naredio da se David biti poslan na njihov Palazzo della Signoria ; očito je mladi David bio viđen kao učinkovit politički simbol, kao i vjerske heroja. Donatello je pitao napraviti neke prilagodbe na kip (možda da ga izgleda manje kao prorok), a postolje s natpisom napravljena je za njega: PRO PATRIA FORTITER DIMICANTIBUS etiam Adversus TERRIBILISSIMOS HOSTES DII PRAESTANT Auxillium ( "Za one koji se bore hrabro za domovinu bogovi daju potporu čak i protiv najstrašnijih neprijatelja "). [5]
Mramorni David Donatello je najstariji poznati važno povjerenstvo, a to je rad usko vezan uz tradiciju, dajući nekoliko znakova inovativnom pristupu reprezentacije da je umjetnik će razviti kako je sazrio. Iako pozicioniranje nogama naslućuje klasičnom contrapposto , lik stoji u elegantnoj gotičkom zamah koji zasigurno proizlazi iz Lorenzo Ghiberti . Lice je neobično prazan (začudo, to jest, ako se očekuje da će naturalizam, ali je vrlo tipičan za gotike), a David se čini gotovo nesvjestan glavu svoje pobijedio neprijatelja koji počiva među njegovim nogama. Neki znanstvenici su vidjeli element osobnosti - vrsta šepurenje - (contrapposto = opušteni stav, prebacio težinu) sugerira i twist torzo i podbočen plasman na lijevoj ruci, [6] [7] ali ukupni učinak brojka je prilično blag. No to je bio namijenjen da se pozlaćeni i obojana, postavljen na pijedestal s mozaikom , a također je vidljivo iz znatnoj udaljenosti ispod. Donatello iskrivljene proporcije slici kako bi se omogućilo ovog kuta gledišta. Glava Golijata, ležeći na Davida noge ", uklesan je s velikom sigurnošću i otkriva mladog kipara je istinski renesansni interes u drevnom rimskom tipu zrele, bradatog glave". [8]
Brončani David [ uredi ]
Donatello je brončani kip Davida (oko 1440s) je poznat kao prvi koji nije podržan stojećem radu brončane cast za vrijeme renesanse , a prvi samostojeći golih muških skulptura od davnina. Ona prikazuje Davida sa zagonetnim osmijehom, pozirala s nogom na Golijata 's odsječenu glavu tek nakon što je porazio diva. Mladi potpuno goli, osim iz lovor -topped šešir i čizme, noseći mač Golijata.
Lijeva strana Donatello Davida.
Stvaranje djela je potpuno nedokumentirano, te je dao niz datings. Prema jednoj teoriji, to je naručila obitelj Medici u 1430s da se nalazi u sredini dvorišta stare Medici palače. Alternativno, može biti za to radno mjesto u novom Palazzo Medici Riccardi , gdje je zasigurno bio smješten nakon što bi staviti proviziju u mid-1440s ili čak i kasnije. Kip je zabilježio tamo Vasari i drugih izvora. Obitelj Medici bili protjerani iz Firence u 1494., a kip je preselio u dvorištu Palazzo della Signoria (mramorni David je već bio u palači). To je premještena u Palazzo Pitti u 17. stoljeću, u Uffizi u 1777, a onda na kraju, 1865. godine, u Museo Nazionale del Bargello, gdje ostaje i danas. [9] [10] [11] [12]
Prema Vasari , kip stajao na stupcu dizajnirao Desiderio da Settignano u sredini dvorišta u Palazzo Medici; natpis, čini se, objasnio je kip značenje kao politički spomenik. Giorgio Vasari, Le Vite ..., ed. G. Milanesi, Firenca, 1878-1885, III, 108. kvatročento rukopis koji sadrži tekst natpisa je vjerojatno ranije referenca na kip; nažalost rukopis nije datiran. Iako politički smisao za kip je široko prihvaćen, upravo ono što je značenje je pitanje od velike rasprave među znanstvenicima. [13]
Većina znanstvenika pretpostavljaju kip je naručio Cosimo de 'Medici , ali datum njegovog nastanka je nepoznat i široko sporni; predložio datumi variraju od 1420s do 1460s ( Donatello umro 1466.), a većina mišljenje je nedavno padala u 1440s, kada je novi Medici Palace dizajnirao Michelozzo je u izgradnji. [14] Ikonografija broncu David slijedi da od mramorni David: mladi junak stoji s mačem u ruci, na odsječenu glavu svog neprijatelja na nogama. Vizualno, međutim, ovaj kip je iznenađujuće drugačiji. David je i fizički krhka i izuzetno ženstveno. Glava je rekao da su bili inspirirani klasičnim skulpturama Antinous , omiljeni Hadrijana poznat po svojoj ljepoti. Kip je stas u suprotnosti s apsurdno velikim mačem u ruci, pokazuje da je David je pobijedio Golijata nije fizička snaga, ali kroz Boga . Međutim, namjera Donatello još uvijek raspravlja među znanstvenicima. Dječakova golotinja dalje implicira ideju o Božjoj prisutnosti, kontrastne mladih s heavily- oklopljenog diva. David je predstavljen neobrezanih, što je općenito uobičajeno za muških aktova u talijanskoj renesansnoj umjetnosti. [15]
Kontroverze [ uredi ]
Pogled na stražnju nogu Davida u Museo Nazionale del Bargello , Firenca.
Nema naznaka suvremenih odgovora na Davida. Međutim, činjenica da je kip nije bio postavljen u gradskoj vijećnici u Firenci u 1490s ukazuje na to da se gleda kao sporno. U ranom 16. stoljeću, Herald od Signoria spominje skulpture na način koji je dao naslutiti bilo je nešto uznemirujuće o tome: ". David u dvorištu nije savršen lik, jer mu je desna noga je bez okusa" [16] Do sredine -century Vasari je opisao kip kao što je to naturalistički da to mora biti izrađena od života. Međutim, među 20th- i umjetnosti 21. stoljeća povjesničara došlo je do značajnog rasprava o tome kako to protumačiti.
Brada na odsječenu glavu kovrča oko Davidova sandaled stopala. Golijat je nosio krila kacigu. David je desna noga čvrsto stoji na kratkom desnom krilu, dok je lijevo krilo, što je znatno više, radi svoj put prema gore je desnu nogu na preponama.
Lik je tumačiti na različite načine. Jedno je tvrditi da Donatello bio homoseksualac i da je izrazio da je spolni odnos kroz ovaj kip. [17] [18] Drugi je da ukazuju na to da je rad se odnosi na homosocial vrijednosti u firentinskom društvu bez izražavanja Donatello osobne tendencije. [19 ] [20] Međutim, u vrijeme renesanse, kada je utemeljen kip, sodomija bila nezakonita, a više od 14.000 ljudi bilo je suđeno u Firenci za ovaj zločin. [21] Dakle, ovo homoseksualni implikacija je vrlo rizično i opasno. Treći interpretacija je da je David predstavlja Donatello je napor da se stvori jedinstvenu verziju muški akt, da ostvari umjetnički licencu nego kopirati klasične modele koji su do sada bili izvore za prikaz muški akt u renesansne umjetnosti.
Promjena u identifikaciji [ uredi ]
Detalj iz baze
Tradicionalno identificiranje slici je prvi put ispitan u 1939. Jenő Lanyi, uz tumačenje nagnut prema drevnoj mitologiji, junaka kaciga posebno upućuje na Hermesa . Veliki broj znanstvenika u zadnjih 70 godina su slijedili Lanyi, ponekad se odnosi na kip kao David-Merkur. [23] Ako se ta brojka je zaista mislio da predstavlja Merkur , može se pretpostaviti da on stoji na vrhu glave pobijedio diva Argus Panoptes . Međutim, ta identifikacija je svakako pogrešna; svih rana renesansa reference na kip čvrsto ga prepoznati kao David. [24]
Obnova [ uredi ]
Kip prošao restauraciju od lipnja 2007. do studenog 2008. To je bio prvi put kip ikad bila obnovljena, ali je zabrinutost u vezi slojeva "mineralizirana waxings" na površini bronce dovelo do 18-mjesečnog intervencije u. Kip je struganje s skalpeli (na ne-pozlaćenim područja) i lasered (na pozlaćenim područjima) da biste uklonili površinske nakupine. [25]
Kopije i utjecaj [ uredi ]
Tu je full-size gips (sa slomljenom mač) u Victoria and Albert Museum , London . Tu je i full-size bijela mramorna kopija u umjerenim Kuća na Kraljevski botanički vrtovi, Kew , Surrey, nekoliko milja izvan središnjeg Londona. Osim primjeraka u Velikoj Britaniji , postoji još jedan primjerak na Slaterovog muzeju u Norwich besplatan akademije u Norwich, Connecticut , Sjedinjene Američke Države . [26]
David i dalje biti predmetom velikog interesa za talijanski pokrovitelja i umjetnika. Kasnije prikazi biblijskog junaka su Antonio del Pollaiuolo je David (Berlin, Staatliche Museen , c. 1470, panel slikarstvo), Verrocchio David (Firenca, Bargello , 1470s, bronca), Domenico Ghirlandaio je David (Firenca, S. Maria novela , c. 1485, freska), Bartolomea Bellano 's David (New York, Metropolitan Museum of Art , 1470s, bronca), Michelangelov David (Firenca, Accademia , 1501-4, mramorni) i Bernini David (Rim, Galleria Borghese , 1623-1624, mramor).
