Međunarodni se turizam razvijao sporije. Prvotna znatiželja putolovaca i znanstvenika, te malog broja posjetitelja iz SAD-a činila je većinu stranih turista u prvoj polovici 20.st.
Danas u Meksiku razlikujemo četiri glavna oblika međunarodnog turizma:
– Urbani turizam (Mexico City, Guadalajara,…)
– Turizam u pograničnim prostorima s SAD-om
– Turizam povezan uz posjećivanje arheoloških i kulturnih spomenika, uglavnom pretkolumbovskih civilizacija
– «Resort» turizam odnosno turizam u planskim turističkim naseljima
Značajniji turistički lokaliteti Meksika
Međunarodni «resort» turizam pojavljuje se kasnih ’40-ih i ranih 50′-ih godina ovog stoljeća kada su Acapulco «otkrili» turisti iz zapadnog dijela SAD-a. Istovremeno su poznate hollywoodske zvijezde i ostali imućniji građani SAD-a, najprije privatnim avionima, a onda automobilima, počeli posjećivati i poluotok Bahiau Californiu, posebno njen najjužniji dio, danas poznato turističko odredište Los Cabos.
Strani gosti posjećivali su i postojeća turistička odredišta, ali uglavnom zbog neadekvatnog prometnog pristupa i ostalih nedostataka ona se nisu razvila u međunarodne destinacije. Krajem 1960-ih Vlada je usvojila nacionalni turistički plan glavni ciljevi kojega su bili:
– razviti turizam u ruralnim prostorima u kojima se nalaze važne turističke atrakcije i u kojima su alternativni izvori zapošljavanja ograničeni;
– razviti cjelovite turističke centre koji će poticati regionalni ekonomski razvoj, i to ne samo u turizmu, već i u poljoprivredi, industriji, obrtu i zanatstvu;
– poboljšati i diverzificirati ponudu turističkih atrakcija u Meksiku;
– povećati međunarodnu razmjenu kroz turizam, i to u kraćem periodu jer turizam ima potencijal za gotovo trenutačan povrat uloženih sredstava.
Program izrađen na temelju ovih ciljeva sadržavao je razvoj pet glavnih planskih turističkih naselja u cijeloj državi: Cancun, Ixtapa-Zihuatenejo, Loreto, Huatulco i Los Cabos. Krajem 1980-ih 39% ukupnog kapaciteta hotelskih soba u meksičkim primorskim turističkim mjestima bilo je u navedenih pet mjesta i taj se udio nastavio povećavati usporedo s njihovim daljnjim razvojem.
Razvoj turizma na Yucatanu (Quintana Roo)
Regionalni ekonomski razvoj Yucatana tijekom prve polovice 20.st. uglavnom je temeljen na samodostatnoj poljoprivredi. Jedina kultura koja se izvozila bila je sisal, ali je s pojavom umjetnih vlakana 1960-ih počeo gubiti udio na tržištu.
Turizam na poluotoku Yucatanu je do 1970-ih godina bio slabo razvijen. 1969.g. ovaj je prostor posjetilo samo oko 60 000 turista, uglavnom kako bi razgledalo najznačajnije ostatke kulture Maya u Uxmalu i Chitzen Itzi. U državi Quintanna Roo bilo je oko 100 hotelskih soba u kontinentalnom dijelu, oko 300 na otoku Conzumel i 80-ak na Isla Mujeres, otočiću nedaleko današnjeg Cancuna.
Razvoj Cancuna početkom 1970-ih, prvog od pet velikih nacionalnih turističkih projekata, snažno je utjecao na ekspanziju turizma na cijelom Yucatanu. Privlačne turističke faktore koji su utjecali na razvoj turizma možemo «grubo» podjeliti u prirodne i kulturno-povijesne. Među prirodnim faktorima posebno mjeto zauzimaju klimatski – Yucatan je svojim većim dijelom prostor suptropske i tropske klime što omogućava gotovo cijelogodišnju kupališnu sezonu na rasprostranjenim pješčanim plažama. Tu činjenicu održava i popunjenost hotela koja je najviša tijekom zimskih mjeseci i iznosi više od 75 %, a u ostalom dijelu godine ne pada ispod 60 %, osim u rujnu i listopadu. Regijom dominira i ekosistem tropskih kišnih šuma koje svojom biološkom raznolikošću predstavljaju značajan ekonomski reusurs. Poluotok Yucatan vapnenačkog je sastava i brojne špilje, cenote i ostali geomorfološki oblici karakteristični za tropski krš također čine element turističke ponude. Dugi koraljni grebeni koji se protežu uz južne obale Yucatana potencijal su za razvoj ronilačkog turizma, a vulkani i jezera u planinskom prostoru Guatemale i El Salvadora u zapadnom dijelu poluotoka privlače turiste željne pustolovine.
Kulturno-povijesni privlačni faktori mogu se podjeliti u tri osnovne skupine:
– majanska arheološka nalazišta i spomenike;
– kolonijalne gradove;
– tipična majanska sela.
Ostaci mayanskog grada Palenque na Yucatanu (foto: A. Lukic)
Potisni (push) faktori koji obično utječu na turističke tokove su slobodno vrijeme, financijska sredstva, te radna i životna okolina. Većina turista koja posjećuje Yucatan dolazi iz SAD-a (npr. Cancun 57.6 % posjetitelja 1990.), zatim dolaze domaći turisti (24.9 %), te Kanađani i Europljani koji čine svaki po 7.8 %. U čitavoj regiji udio turista iz SAD-a i Kanade još je viši (tablica). Visok udio turista iz Angloamerike posljedica je fizičke blizine jednog od najvećih svjetskih emitivnih turističkih prostora, visoko urbaniziranih i ekonomski snažno razvijenih država. Pored slobodnog vremena i novca, bijeg od svakodnevnog stresnog urbanog života, odmor na tropskim plažama u kombinaciji s «istraživanjem» izgubljenih indijanskih svjetova, značajan je razlog posjetu Yucatanu. Može se nagađati i da visok udio kapitala i poduzetnika iz SAD-a koji su prisutni u regiji također utječe na dolazak američkih turista.
Razvoj Cancuna
Pored pobrojanih privlačnih turističkih faktora, Cancun je odobran kao lokacija budućeg planskog turstičkog naselja na temelju ideje o stvaranju «geografske ravnoteže» meksičkog turizma, kao i zbog činjenice da je evaluacijom južne obale Yucatana utvrđeno da pravno-imovinske uvjete otkupa zemljišta za planiranu izgradnju s jedne, i pitanje opskrbe vodom s druge strane, optimalno zadovoljava upravo prostor nedaleko naselja Puero Juarez koji je tada imao samo 117 stanovnika i bio velikim dijelom neizgrađen.
Osnovni cilj projekta bila je izgradnja velikog i modernog turističkog kompleksa s pripadajućim, «uslužnim» gradom. Na prostranom praznom prostoru započela je izgradnja današnjeg Cancuna i u razdoblju od 1970. do 1976. godine izgrađena je potrebna infrastruktura, aerodrom i otvorena su tri hotela. U Cancunu je bilo ukupno 2023 soba u kojima je zaposleno 5000 ljudi koji su živjeli u gradu s 18 000 stanovnika. Pozitvni rezultati utjecali su na daljni razvoj Cancuna. 1982.g. broj soba porastao je na 5 285, a broj stanovnika u gradu na 70 000, da bi 1991.g. u više od 110 hotela bilo oko 18 000 soba, a broj stanovnika Cancun Citya porastao je na oko 300 000.
Čitav projekt dugoročno je planiran, a rokovi izgradnje i razvoja, iako su često bili produživani, uglavnom su poštovani s vidljivim rezultatima. Troškovi izgradnje infrastrukture pokazali su se znatno višim od očekivanih. Na samom početku korištenja, projekt Cancun bio je zatečen nevoljkošću avio-kompanija za uspostavu letova zbog njihovog straha od nerentabilnosti uvođenja redovnih linija. Međunarodno turističko tržište također je bilo izuzetno oprezno s rezerviranjem soba u hotelima Cancuna sve dok se sama destinacija ne pokaže dovoljno zanimljivom. U tim trenucima odlučujuću ulogu imali su domaći turisti koji su činili čak 63 % tržišnog udjela 1976. i 43 % 1980. Očekivani udio bio je 10-20 %.
Panorama Cancuna
Razvoj «Mundo Maya» projekta
Nasuprot planiranom i odgovarajuće financiranom projektu velikih razmjera o kojem smo govorili dosada, projekt «Mundo Maya» započet je na drugačiji način, bliskiji pojmu održivog razvitka od modela Cancuna. Od 1970-ih prostor nekadašnje kulture Maya počinje privlačiti šire krugove posjetitelja. Iako je bilo niz pokušaja da se arheološko-kulturna ostavština Maya turistički i komercijalno valorizira, sve do 1988.g. nije bilo značajnijeg pomaka. Te godine započelo je ostvarivanje projekta «Mayan Route» («Put Maya»). Održan je prvi međunarodni sastanak u Guatemali na kojem su sudjelovale države regije – Belize, Salvador, Guatemala, Honduras i Meksiko. 1992.g. projekt sada nazvan «Mundo Maya» dobiva i službenu državnu potvrdu članica, a 1995.g. nastala je i organizacija «Mundo Maya» s ciljem «stvaranja novog koncepta turizma; raznolike ponude usluga za novi oblik potražnje; koncept koji integrira kulturu, okoliš i razvoj sela u regiji». Značaj projektu dan je i činjenicom da je ministarstvo turizma svake zemlje članice ujedno i službeni predstavnik u organizaciji.
Temeljna ideja ovog projekta je «razvijanje originalnog i osnovnog turističkog projekta koji će stvoriti ekonomske učinke, očuvati i održavati socijalne, kulturne i psihološke karakteristike zajednice u regiji».
Naslovna stranica časopisa National Geographic iz 1980ih, s glavnom temom La Ruty Maya projekta
Suvremeni trendovi na turističkom tržištu
Projekt «Mundo Maya» počiva na nekoliko bitnih postavki i suvremenih trendova. Geografski promatrano, razvoj suvremenog međunarodnog turističkog tržišta obilježava stalno otkrivanje novih destinacija. Brojne države i regije bile su uspješne ne samo u privlačenju stranih turista, već i u pretvaranju turizma u značajan izvor prihoda. Primjetna je diverzifikacija turističkih destinacija, a one u Aziji Sjevernoj i Južnoj Americi, uključujući i Karibe uzimaju sve veći udio tržišta. 1950. 15 je država bilježilo 100 % od ukupno 25 milijuna turističkih dolazaka, a 1999. bilo je više od 70 zemalja s više od milijun dolazaka.
Iako neke prognoze govore o ne tako naglom opadanju interesa za masovni «sun & beach» turizam, ipak svjetsko turističko tržište u posljednjem desetljeću pokazuje sve izraženije znakove interesa za tzv. «eko-turizam», «avanturistički» turizam, ruralni i edukativni turizam. Pitanja okoliša, održivog razvoja i ekologije u cjelini postali su marketinški izuzetno važni privlačni faktori. Posljednjih je godina «spašavanje» npr. tropskih kišnih šuma, ili onoga što je od njih preostalo, preraslo znanstvene interese i postalo trend. Ipak znanstvenici kao model njihovog očuvanja predlažu kompleksni pristup tradicionalnih nedestruktivnih načina iskorištavanja, kao što je skupljanje plodova, ulja i ljekovitih biljaka, te tzv. «agro-forestring» odnosno poljoprivredno iskorištavanje postojećeg ekosistema umjesto krčenja. Tomu se sve češće pridodaje i održivi turizam – ideja na kojoj počiva projekt «Mundo Maya».
Indijanske žene pletu, selo uz jezero Atitlan, Gvatemala (foto: A.Lukic)
I konačno turistički trendovi u svijetu sve više pokazuju promjenu ponašanja turista koji nastoje doživjeti što je više moguće različitih iskustva tijekom svog puta. Slijedećih desetak godina, predviđa Feige 2000., kolizija «sun & beach» turizma s zabavom i avanturom (bez pravog rizika), uz ideje održivosti i eko-osvještenosti kao i porast u kvaliteti turističke ponude, dominirat će svjetskim tržištem.
Organizacija «Mundo Maya» pretvara Yucatan u «multi-destinaciju s raznolikom ponudom» koja integrira razvijen primorski «resort» turizam u Cancunu i novim obalnim centrima s navedenom arheološko-kulturnom ponudom «Svijeta Maya» koji promovira avanturistički i eko-turizam. Svojim konceptom bliska je očekivanom razvoju tržišta.
Razvijena je hijerarhijska mreža turističkih centara. Najviši stupanj imaju tzv. distributivni centri koji predtavljau točke ulaza u «Svijet Maya». Opremljeni su međunarodnim zračnim lukama, kvalitetnim smještajnim kapacitetima i svim potrebnim turističkim sadržajima. Distributivni sub-centri, iduća kategorija, nemaju izravan pristup međunarodnom tržištu preko zračnih luka. Opremljeni su s nekoliko kategorija smještajnih kapaciteta i neophodnim uslužnim sadržajima. Posljednju kategoriju predstavljaju tzv. tranzitna mjesta koja su odgovarajuće prometno dostupna, ali im nedostaju prikladni smještajni kapaciteti. Osiguravaju pristup važnim, a izoliranim i/ili udaljenim turističkim atrakcijama.
Navedena hijerarhijska mreža i njena čvorišta predstavljaju ujedno i okvir za definranje brojnih turističkih puteva, radijalnih ekskurzija i organiziranih putovanja.
Rezultati razvoja projekta «Cancun» i «Mundo Maya» – statistički pokazatelji turističkog razvoja
Prema broju soba Cancun je na drugom mjestu u Meksiku, iza Distrita Federal koji ima 46 302 sobe, ali i preko 20 milijuna stanovnika. Cancun danas ima 8000 soba više od npr. Acapulca.
Cancun je u 2000.g. zabilježio 3 043 342 turistička dolaska, od toga 2 254 087 stranih turista i 789 155 domaćih. Prema broju stranih posjetitelja Cancun je najznačajnija destinacija u Meksiku danas, iako po ukupnom broju domaćih i stranih turista Distrito Federal i Acapulco bilježe veći broj dolazaka. No kod tih odredišta prevladavaju domaći turisti (npr. u Acapulcu 86.5 %, a u Distrito Federal 77 %).
Quintana Roo ima 25 % ukupnog turističkog kapaciteta cijelog Meksika u najvišoj kategoriji (5 zvjedzdica), a po broju soba je 3. federalna država Meksika.
Zaključak: Utjecaj projekata «Cancun» i «Mundo Maya» na transformaciju prostora
Utjecaj spominjanih projekata promotrit ćemo na razini federalne države Quintana Roo. U njoj se nalazi Cancun, ali i niz arheološko-kulturnih atrakcija Maya kao i zaštićeni dijelovi ekosistema tropskih kišnih šuma. Upravo se tu isprepliću tradicionalni masovni oblici turizma vezanog uz kupališne centre i novi elementi avanturističkog i eko-turizma.
Turistički razvoj je od samoga početka intezivno utjecao na porast broja stanovnika ove države. Tako je od početka planskog razvoj turizma 1970-ih do 2000 g. stanovništvo ove države poraslo gotovo 10 puta (s 88 150 na 874 963). Istovremeno, stanovništvo Meksika poraslo je 1.2 puta.
Cancun, grad koji se razvio u blizini naselja sa 117 stanovnika 70-ih, 1990.g. imao je oko 300 000 stanovnika. Nagli razvoj Cancun Citya, grada namjena kojega je bila opskrba radnom snagom novorazvijenog kompleksa, izazvao je i brojne probleme. Doseljena radna snaga nije uzimala kredite i stanove na zakupljenom zemljištu ( i to uglavnom zbog krutosti sustava financiranja) već je započela izradnju squatter naselja izvan planiranog prostora. Takva ilegalna naselja razvojala su se i zbog toga što mnogi doseljenici nisu vjerovali u budućnost projekta ili pak zato što su mnogi od njih došli s namjerom povratka u svoj kraj. U oba slučaja stanovanje u ilegalnim naseljima bio je sigurniji izbor od ulaska u sustav državnog kreditiranja. Tako je nekoliko godina nakon otvaranja turističkog kompleksa planirana izgrađenost stanova bila vrlo mala, a squatterskih naselja puno. Ipak, po već ustaljenom modelu u prostornom razvoj latinoameričkog grada, započinje planiranje takvih ilegalnih naselja, uvodi se električna energija, uređuju se ulice i ono što su nekada bile straćare postaju prave kuće i oblikuje se naselje.
Ovako visok porast broja stanovništva Quintana Roo zahvaljuje velikoj imigraciji potaknutoj prvenstveno potrebom za radnom snagom u uslužnom sektoru. U 2000.g. imigriralo je 16.33 % od ukupnog broja stanovnika, četiri puta više od nacionalnog prosjeka i uz Baju Californiu jedinu državu s udjelom većim od 10 %.
1995.g. je zabilježeno da je čak 54.82 % od trenutnih stanovnika Quintane Roo rođeno izvan te države. Nacionalni prosjek je 19.39 %, a niti jedna druga federalna država osim Quintane Roo nema više od 50 % stanovništva rođenih izvan države prebivališta.
I socijalno-ekonomska struktura stanovništva prati imigraciju radne snage. 1998.g. je gotovo 73 % stanovništva bilo zaposleno u tercijarnom sektoru, 15 % u sekundarnom, a 12.19 % u primarnom. Zaposlenost u tercijarnom sektoru je za gotovo 20 % viša od nacionalnog prosjeka.
Ovakvom ekonomskom razvoju odgovara i visoki udio urbanog stanovništva koji u Quintani Roo iznosi 82.46 % što je oko 8 % više od nacionalnog prosjeka (74.64 %).
Razvoj projekta Cancun utjecao je i na cjelokupni regionalni razvoj Quintane Roo, ali i Yucatana. Gotovo 60 % brutto proizvoda u trgovini, uslužnim i proizvodnim granama Quitane Roo stvara se u djelatnostima kao što su hoteljerstvo, restorani, putničke agencije i sl. U sklopu projekta razvijena je regionalna prometna infrastruktura (autocesta), izgrađen međunarodni aerodrom, proširena opskrba vodom i električnom energijom, unaprijeđena telekomunikacijska mreža. Razvoj Cancuna utjecao je i na turističku valorizaciju ostalih dijelova Quintane Roo, npr. Conzumela koji je postao vodeći ronilački centar i također ima mali međunarodni aerodrom.
Utjecaj Cancuna nadilazi regionalne okvire. Već je spomenuto da je Cancun drugi po broju soba u Meksika, a prvi bo broju stranih turista u državi. 1990.g. ukupna potrošnja stranih turista koji su došli zrakoplovom procijenjena je na 670 milijuna US$ što je jednako 3 % ukupne strane dobiti Meksika i oko 2 % ukupne zarade od turizma u Meksiku.
Spomenuti utjecaji na socio-ekonomsku, funkcionalnu i morfološku organizaciju prostora Quintane Roo, a posebno turističkog kompleksa Cancun i pripadajućeg grada imali su značajan odraz i u okolišu. No već je za potrebe izrade master plana razvoja Cancuna izrađena studija utjecaja na najosjetljiviji ekosisteme – lagune. Tijekom izgradnje kompleksa primjenjene su mjere povećanja cirkulacije u lagunama, a problem «cvjetanja» tj. pojave i rasta algi na površini koji se pojavio zbog povećanog donšenja nitrata i ostalih tvari riješio se odvođenjem uzročnika u duboke bunare i primjenom ostalih mjera pročišćavanja. Zaštićeni pojas kojem je pripalo 53 % ukupnog prostora planiranog za izgradnju također je imao značajnu ekološku, ali i estetsku funkciju. Regionalno promatrajući, turistički razvoj utjecao je i na programe zaštite rezervata biosfere Sin Kaan kojeg obilježava čitav niz ugroženih ekosistema.
Bitan aspekt održivosti cjelokupnog projekta, a posebno kasnije razvijenog koncepta Mundo Maya, jest integriranje lokalne mayanske zajednice u projekt.
I nacionalni turistički plan s kraja 60-ih naglašava da valja «razviti cjelovite turističke centre koji će poticati regionalni ekonomski razvoj, i to ne samo u turizmu, već i u poljoprivredi, industriji, obrtu i zanatstvu». Na Yucatanu se to dakako odnosi i na zajednicu Maya koja u čitavom Meksiku broji preko 700 000 stanovnika.
Program integracije Maya u projekt započet je edukacijom na njihovom materinjem jeziku. Do 1976. više od 3000 ljudi, od kojih je bilo mnogo pripadnika zajednice Maya – nekadašnjih poljoprivrednika, završilo je program edukacije španjolskog jezika i osnova građevinarstva. Analiza te edukacije 1979.g. pokazala je da je veliki broj mayanskog stanovništva trajno prešao iz poljoprivrede u turizam, te da je udio mayanskog stanovništva u različitim ekonomskim aktivnostima proporcionalan ukupnom broju zaposlenih u Cancunu. S porastom broja hotela započet je i program edukacije djelatnika za potrebe uslužnog sektora. On nije dao tako dobre rezultate mahom zbog toga što je potražnja bila znatno veća od ponude radne snage, pa su hoteli zapošljavali svo dostupno stanovništvo. Tijekom vremena program je unaprijeđen i u 1990-ima je obuhvaćao trogodišnji program nakon kojega svi koji uspješno završeni dobijaju zaposlenje u Canunu.
Na tržnici u Gvatemali (foto: A. Lukic)
Ipak, ovakva institucionalna naobrazba nije u potpunosti koristila činjenicu da Maye, njihova tradicija i život, predstavljaju element turističkog razvoja. Tek se u novije vrijeme razvijaju programi predstavljanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti autohtonog stanovništva u ponudi Cancuna.
Rezultat navedenih programa, imigracije stanovništva iz Yucatana i ostalih dijelova Meksika, te turističkog razvoja je nešto viši dohodak po stanovniku u prostoru koji je prije tridesetak godina ovisio o samodostatnoj poljoprivredi i nužno trebao radna mjesta. Sveukupno, razina obrazovanja kao i životni uvjeti su porasli, ali velika imigracija stvara probleme u stanovanju.
