Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu

Hans Christian Andersen

Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu, u obitelji siromašnog postolara te majke koja je nakon smrti oca morala sama preuzeti brigu za malog Andersena. Kako bi prehranila sebe i njega prihvaćala je razne poslove, a iako je htjela da nauči neki zanat, Andersen je imao drugu želju.

Sa samo četrnaest godina krenuo je put Kopenhagena, bez bilo kakve financijske pomoći. Odlučio je čim stigne upisati kazališnu školu. Unatoć velikoj želji u školi se nije dugo zaddržao. Od početka karijere put dokazivanja nije bio nimalo lagan.

U životu je mnogo putovao pa je tako objavio razne putopise, a najpoznatiji i ujedno prvo uspješno djelo je "Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera". Svoje zanimljivo putovanje opisao je 1835. godine. Među zapaženim djelima ostala je i autobiografija "Bajka mog života".

Ipak je postao poznat po romanu "Improvizator". Djelo je napisao 1835. godine, a u njemu je prikazao želju mladog pisca da se dokaže. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Iza sebe je ostavio veliko naslijeđe u raznim djelima kao što su: "Snježna kraljica", "Mala princeza sirena", "Carevo novo ruho", "Princeza na zrnu graška"...

Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.


“Ružno pače” je priča o nevoljama i patnjama malog labuda koji se greškom izlegao u pačjem gnijezdu. Odmah na početku je obilježen kao drugačiji i tu počinju svi njegovi problemi. Pače biva omalovažavano na razne načine i zlostavljano i zbog toga što nije vjerovao u sebe, misleći kako je bezvrijedan napušta pačje pleme.

Očito je kako postoji poveznica između svijeta ljudi i ove priče gdje su životinje u prvom planu. Ljudi rijetko kada pitaju za unutarnje vrijednosti i najviše sude druge prema njihovoj sposobnosti da se prilagode većini, ali i vanjskom izgledu. Sve što je drugačije budi neprijateljstvo, a teško je funkcionirati u svijetu gdje nitko nema razumijevanja za one koji su posebniji.

Neprihvaćanje od strane većine Andersen je prikazao na dva načina. Prvi je pačje pleme u kojem se mali labud nikako ne uklapa svojim izgledom. Drugi je pleme u babinoj kući gdje se mali palčić ne uklapa zbog svoje beskorisnosti.

Radnja je smještena pored stare vlastelinske kuće, opasanog dubokim opkopima, livadama, jezerima. Ovdje se nalazi seoska kuća s babom, kokoši, mačkom gdje se prikazuje pačje djetinjstvo i početak mladenaštva. Sve zajedno traje oko godinu dana. Ružno pače je uglavnom autobiografsko djelo jer je i sam Andersen bio ružno i siromašno dijete.

Kratak sadržaj

Napokon je došlo prekrasno ljeto kada se pšenica zlati, roda štuka na svojim dugim, crvenim nogama i klepeće egipatski. Čitatelj si može dočarati polje oko kojeg se nalaze šume, a u šumama jezera. Na jedinom osunčanom dijelu nalazi se vlastelinsko imanje, okruženo opkopima vode, što pomalo podsjeća na utvrdu. Između vode i bedema nalazi se repuh, a usred tih repuhova guštika je sklonila gnijezdo patke.

Patka se nalazi uz svoje gnijezdo sakrivena od znatiželjnih pogleda. Tako je ona sjedila i sjedila na jajima, malo bi se promeškoljila da ne utrne i nastavila dalje sjediti. Bio je to zamoran, dug, ali vrijedan posao. Odjednom kada je patka mislila da je već prošla cijela vječnost, nešto se počelo događati i poveseli se jer iz jaja čuje kljucanje nakon čega se pojave pačići. U početku im se učini zaista velik svijet u koji su došli, ali mama im objasni kako to nije cijeli svijet što oni sada gledaju.

Pojavili su se preslatki kljunovi sve jedan ljepši od drugog, ali samo je jedno jaje ostalo netaknuto, a upravo je ono bilo najveće. U tom trenutku prolazi stara patka i govori mami da je najveće jaje purje i da bi bilo najbolje da ga ostavi, zato što s purićima ima samo muke. Ali kako su majke poznate po tome što su požrtvovne, i ova odluči ostati i pričekati da se izlegne i to najveće jaje. Napokon je došao i taj trenutak i posljednje se jaje izlegne.

Mama patka se začudi jer se iz jaja izlegne mlado, ali veliko i ružno pače. Unatoč tome ono ulazi veselo u vodu i pliva, što otkloni strah od patke da se možda ipak radi o puriću jer purani ipak ne plivaju. Mama patka povede mlade na pačje dvorište, koji se po pravilu trebaju prvo pokloniti staroj patki koja ima najveće odličje, a to je crvena krpica zavezana oko noge. Crvena krpica je znak da ju ne žele izgubiti i da treba biti upadljiva ne samo životinjama nego i biljkama.

Dok su joj mali pačići prilazili već su ostali počeli prigovarati zbog toga koliko ih ima, a najviše protiv velikog ružnog pačeta. Jedna ga je patka zbog toga odmah ugrizla u zatiljak, ali ga je majka obranila. Uskoro su ga počeli i ostali napadati, kljucati, vrijeđati i zafrkavati, ne samo patke nego purani i kokoši. Pačiću nije bilo nimalo jednostavno kako su dani prolazili jer su svi bili zli, a posebno njegova braća koja su ga nazvala nakazom.

Ružno pače se napokon ohrabri i odluči pobjeći od bilo kojeg oblika poniženja, ali i patnji kojima je bio izložen. Međutim nakon nekog vremena je primijetio kako ni usamljenost nije jednostavna. Uskoro su krenuli problemi sa gladi, žeđi, a preživjet će i susrete s lovcima te psima. Neko će vrijeme provesti u kući jedne bake, ali kako su i tamo očekivali pačja jaja, prozvali su ga beskorisnim, zbog čega je opet pobjegao.

Kada je prošla godina i vrijeme djetinjstva, a pačić je napokon odrastao, izrastao je u prekrasnog labuda i to najljepšeg u cijelom jatu labudova. Napokon je dočekao sreću nakon svih problema i znao je cijeniti lijepe trenutke koje mu je sudbina napokon podarila.

Vrsta djela: Bajka





Vrijeme radnje: jednom davno

Mjesto radnje: bakina kuća, jezero…

Likovi: ružno pače, pačićevi braća i sestre, majka, patka, bakica, mačka, kokoš, pas, labudovi…

Analiza likova

Ružno pače – glavni je lik priče koja nosi i naslov po njemu. Kada se izleglo bilo je jako ružno i svi su ga se bojali. Iz tog razloga i sam je postao svjestan te činjenice. Prolazili su dani, jesen i zima, a pače je bilo tužno jer je bio osamljen i nitko se s njim nije htio družiti. Bio je i preplašen, a osjećao se i odbačeno, nevoljeno i neshvaćeno. Kada je vidio labudove, zadivila ga je njihova ljepota. Nije bio zavidan na tome, htio je samo dobiti malo više razumijevanja od ljudi i životinja kako bi se mogao uklopiti. Kada se pretvorilo u lijepog labuda bilo je sretno, no nije postao umišljen.

Majka – voljela je svoje pače bez obzira na sve. Bila je jako brižna i branila ga je kada su ga druge patke napadala ružnim riječima.

Patka – umišljena, htjela se riješiti malog pačića iz dvorišta jer je bilo ružno i veliko.

Bilješka o piscu

Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja ga je odgajala sama nakon muževe smrti. Prije očeve smrti Hans je mogao uživati i u kazalištu lutaka koje mu je načinio njegov otac, a osim toga puno je vremena proveo čitajući Andersenu priče iz “Tisuću i jedne noći” te komedije. U kući Andersenovih se mnogo čitalo, pa nije ni čudno što je i najmlađi član odlučio krenuti stopama najvećih književnika.

Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju. Iako je majka htjela da izuči zanat, Hans ju je uspio nagovoriti da ga pusti samog u grad kako bi sam igradio svoj život i budućnost.

Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.