orquato Tasso rodio se u Sorrentu

“Oslobođeni Jeruzalem” je ep koji je Tasso podijelio u dvadeset pjevanja. Tako možemo vidjeti da je težio simetričkoj konstrukciji, a to je pogotovo naglašeno ako znamo da je ep stvarao veći dio svoga života.

Možemo primijetiti da je radnja smještena u dva osnovna prostora. Tako za mjesto radnje postoje lokacije koje je autor izmislio i koja svoju osnovu imaju u fantastici. Jedno od njih je i spominjanje Otoka Sreće gdje se nalazi Rinaldo kada je u progonstvu. S druge strane Tasso koristi i prave, autentične lokacije na kojima su se održavali križarski ratovi krajem 11. stoljeća. Sve to ujedinjeno je u jednu osnovnu radnju.

Osnovna radnja ili tema djela su križarski ratovi, pohodi križarske vojske, zaposjedanje i opsada Jeruzalema. Ep opisuje radnju koja se događa za vrijeme opsade jednog grada. U radnju je autor dodao razne digresije i epizode kao što su Tancredijevo zarobljeništvo, Rinaldov odlazak i sve oko njegovog povratka – Goffredovi zarobljenici kreću u njegov pronalazak i putem doživljavaju razne zgode i vide svakakva čuda dok u konačnici ne pronalaze Rinalda. Tom djelu autor je u epu posvetio čak tri pjevanja.

Autor često između glavne radnje ubacuje i mnogo sporednih. To sve čini kako bi izbjegao efekt napetosti. Razlog tome je taj što je književnost u prošlosti, a posebice epska, bila preuzeta iz mitova, legendi ili nekog povijesnog događaja. Čitatelj je već bio upoznat s radnjom pa se napetost mogla izbjeći.

“Oslobođeni Jeruzalem”sadrži i mnoga stilska obilježja koja su karakteristična za epove, a to su opisi bitki i dvoboja, opisi oružja i vojske.

Autor u epu koristi stancu, odnosno strofu koja svoje ustaljeno mjesto ima u talijanskoj poeziji i tamo se koristi pri građi epa.

Osnovna radnja epa stvarno se dogodila krajem 11. stoljeća. Ona čini povijesni temelj i tiče se događaja koji su se dogodili zadnjih mjeseci križarskih vojnih napada kada su križari zauzeli Jeruzalem pod vodstvom Godfreya de Bouillona. Uz to, autor je radnji uklopio mnoge zamišljene, fantastične radnje. On govori o događajima iz Srednjeg vijeka, a autor se bavi pitanjima koja su tada bila aktualna u politici i religiji.

Važan aspekt djela je svakako kršćanski svjetonazor kojeg možemo uočiti već u samom izboru teme. Tasso nam je predočio jedinstvo kršćana u vremenima kada se katolička crkva našla u krizi, a sve to s ciljem očuvanja vjere. Tada je kršćanstvo bilo ugroženo dolaskom Turaka u Europu, ali i međusobnim sukobima koji su se odvijali unutar same crkve.

Kratak sadržaj

Sedma je godina križarskih pohoda. Već pomalo umornim i od dugotrajnog rata iscrpljenim vojnicima odlučio se obratiti vojvoda Goffredo. Njegov govor trebao je djelovati motivirajuće na vojnike jer ih je on ohrabrio da u borbama ustraju do kraja. Njihov krajnji cilj nalazi se u Jeruzalemu i on je Kristov grob. Za vođu organizacije odlučili su izabrati vojvodu Tortozea Goffreda.

U međuvremenu kralj Jeruzalema, Aladin, planira kako obraniti grad i Kristov grob od napada križara. U isto vrijeme ukradena je slika djevice Marije jer je Aladin vjerovao da će to pomoći u obrani grada. Zbog toga su kažnjeni Sofronia i Olindo, mladi zaljubljeni par. Njih je ipak na kraju spasila Clorinda, ratnica iz arapskog tabora.

Križari su uskoro stigli u grad Emaus. U križarski tabor stigli su izaslanici egipatskog kralja Argant i Alent. Goffredo je odbio njihovu mirovnu ponudu te se rat dalje nastavio. Malo nakon toga križarski vojnici bili su već nadomak Jeruzalema te su se već i rasporedili kako bi opkolili grad.

Kralj Damaska, Idroat, pod utjecajem zla anđela Francima je poslao svoju nećakinju Armidu koja je bila iznimno lijepa. Ona bi zbog ljepote kojom zrači trebala zavesti Goffreda i njegove vojnike kako bi ih na taj način spriječila u daljnjem ratovanju i umanjila njihovu moć.

Armida ispriča Goffredu tužnu priču o svojoj sudbini koja nije istinita te ga traži pomoć kako bi spasila svoju carevinu. To je bilo smišljeno kako bi se smanjila jačina križarske vojske koja se spremala napasti Jeruzalem.

Goffredo ju je odbio jer se bojao da iza svega stoji lukavost, no njegov brat Eustazio odlučio joj je pomoći tako da joj je pribavio deset ratnika.

Dolazi do dvoboja i Rinaldo, jedan od važnih križarskih junaka ubio je Gernanda, norveškog kraljevića. Nakon toga morao je napustiti tabor jer je Gernando htio da on odgovora za njegovu smrt. U isto vrijeme donose se odluke koji će vojnici krenuti s Armidom, a dolaze i vijesti o egipatskoj vojsci.

Argant predlaže kralju da svatko iz svoje vojske odabere junaka koji će sudjelovati u dvoboju, a na taj način odlučit će se kako će opsada završiti. Sukobljavaju se tako Argant i Tancredi iz križarskog tabora, no padne noć i dvoboj se prekida. Oni ipak odluče ugovoriti novo mjesto i vrijeme kako bi nastavili započeto.

Tancredi gaji duboke osjećaje prema Clorindi, dok je u njega zaljubljena kćer kralja Antiohije, Erminia. Erminia se odluči preodjenuti u Clorindu kako bi posjetila ranjenog Tancredija. Putem upada u zasjedu pa joj to na kraju ne polazi za rukom.

Tancredi je u isto vrijeme krenuo u potragu za Clorindom, a pritom je upao pod Arimidino zarobljeništvo. Stižu i vijesti u Rinaldovoj smrti koje nisu istinite.

Arapi su odlučili jedne noći napasti križare, ali križari se uspješno obrane. Na kraju se vrate i vojnici koji su bili otišli s Armidom. No, uskoro je došlo je do novog napada na Jeruzalem. Goffredo je u tim napadima bio ranjen, a Rinaldo je ubio Clorindu koju nije uspio prepoznati.


 


Rinaldo je u progonstvu, a kršćanska vojska je u krizi. Vojnici bježe posvuda i smatra se da je trenutno nemoguće zaustaviti križare bez pomoći Rinalda. Goffredo smatra kako je u ovom trenutku najpametnije pozvati Rinalda nazad u vojsku te njegovi izaslanici saznaju da se on nalazi s Armidom na Otocima Sreće.

Kada su stigli do Rinalda, pokušavaju ga nagovoriti da ode s njim nazad i priključi se vojsci, ali Armida čini sve ne bi li on ostao uz nju. Ipak, Rinaldo se odluči vratiti i pomoći vojsci, a bijesna Armida pobjegne u Egipat i odluči se dati onome koji uspije ubiti Rinalda.

Nakon što se Rinaldo vratio u vojsku, križari krenu u veliki pohod na Jeruzalem. Dvoboj između Arganta i Tancredija se nastavlja i Tancredi ubija Arganta. Erminija je dala svoju pripomoć u otkrivanju zavjere prema Goffredu.

Na kraju priče križare ulaze u grad i pohod završavaju pobjedom. Pritom se klanjaju Svetom Grobu.

Bilješka o autoru

Torquato Tasso rodio se u Sorrentu koji je spadao pod Napuljsko kraljevstvo, 1544. godine. Od njegovog najranijeg djetinjstva obitelj se borila s brojnim financijskim poteškoćama.

Malo pomalo suočavali su se sve više s gubitkom bogatstva, što je posebno bilo izraženo nakon što mu je otac Bernardo koji je po zanimanju bio pjesnik otišao u egzil. U dobi od dvanaest godina ostaje bez majke te odlazi kod oca u Rim na dvor urbinskog vojvode.

Još u mladim danima počeo je raditi na svom prvom radu epu “Gerusalemme” koji je kada je dovršen imao naslov “Rinaldo”.

1560. godine otišao je u Bolognu i Padovu na studij prava i filozofije. Nakon toga, 1565. godine odlazi u Ferraru i stupa u službu kardinala d’Este. Pisao je liriku koju je posvetio sestrama Alfonsa II. Četiri godine kasnije umro mu je otac te je otišao s kardinalom u Pariz. Tamo je upoznao francuskog pjesnika Pierrea Ronsarda.

1573. godine nastala je drama “Aminta” koja je prvi puta izvedena 1573. godine, a tiskana je 1581. godine. Iste godine kada je tiskana, bila je i prevedena na hrvatski. Prijevod je tiskan u Veneciji, a preveo ju je Dominiko Zlatarić.

1575. godine dovršio je djelo “Oslobođeni Jeruzalem” koje je bio započeo još kada je boravio u Ferrari i po kojem je bio najpoznatiji. Nakon toga kratko je boravio u Rimu, a zbog određenih kritika odlučio je prepraviti ep.

Zbog pritiska i psihičkog napora, završio je u bolnici gdje će ostati sljedećih par godina. U bolnici je također pisao, a 1581. godine pojavilo se prvo izdanje “Oslobođenog Jeruzalema”.

Sedam godina nakon primitka u bolnicu, izašao je i jedno je vrijeme boravio na dvoru princa od Mantove gdje je priveo svršetku svoju tragediju “Galealto” kojoj će kasnije promijeniti naslov u “Torrismondo”.

Potom odlazi u Rim i Napulj gdje je radimo na pjesmama koje je tada i završio, “Monte oliveto” i “Le sette giornate del mondo creato”.

1592. godine otišao je u Rim kod nećaka pape Klementa VIII. Njemu je posvetio izmijenjenu verziju “Oslobođenog Jeruzalema” koju je nazvao “Osvojeni Jeruzalem”.

Ubrzo je napisao još dvije poeme: “Suze djevice Marije” i “Suze Isusa Krista”.

Boravio je kratku u Napulju, a potom se 1594. godine vratio u Rim gdje je bio zbrinut mirovinom zbog velike naklonosti pape koju je imao.

1595. godine umire, a nakon smrti bio je nepresušna tema zbog zanimljivih i kontroverznih djela koje je pisao.