Pierre Corneille rodio se 1606. godine u Rouenu u Normandiji

Tragedija “Cid” najpoznatije je djelo Pierre Corneillea, a napisana je u stihovima te se sastoji od pet činova. Radnja tragedije smještena je u Španjolsku, a događa se u 11. stoljeću. Glavni junak priče je španjolski nacionalni heroj Cid, a cijela je radnja preuzeta iz drame “Cidova mladost” koju je napisao španjolski pisac Guillen de Castro.

Iako su preuzeti i glavni lik i fabula, to nije utjecalo na radnju djela. Spominje se veza sa španjolskom prošlošću i specifičnosti španjolskog društva, a dramska radnja i sukob prikazan je na konfliktima samih likova.

Radnja se bavi Rodrigueom (Cid) koji je sin don Diega i Chimenom koja je kći don Gormaisa. Oni su glavi likovi radnje i moraju odabrati između emocija i razuma, ljubavi i časti te želja i dužnosti.

Kao i u velikom broju slučaja do sad, i “Cid” je napisan koristeći povijesne izvore i legenda. Vjerojatno je do autora stigla priča o kastiljskom junaku Cidu, a radi toga je bio i optuživan za plagijat.

Da bi dobro interpretirali “Cid” važna je moralna dilema. Ovdje možemo vidjeti čak dvije moralne dileme, jednu bi mogli označiti kao ljubav prema obitelji dok je druga ljubav prema izboru, odnosno ljubavna veza dvoje ljudi. Tako Rodrigue i Chimena biraju između obitelji, odnosno očinske ljubavi i ljubavi koju osjećaju jedno prema drugom.

Zbog velikog broja dilema koje se protežu kroz čitavo djelo, kraj je ostao nerazjašnjen, niti je sretan niti tužan. Iako glavni lik nije završio tragično smrću na kraju, glavni junaci se nisu niti vjenčali. Tako je svršetak drame ostavljen čitateljima, da si zamisle što će se dogoditi kada se Rodrigue vrati nakon godinu dana iz ratnih pohoda.

Kratak sadržaj

Prvi čin

Radnja u prvom činu započinje razgovorom između Chimene i Elvire, njezine odgojiteljice. Elvira govori Chimeni da njezin otac don Gormais nema ništa protiv toga da se ona zaruči za mladog plemića Rodriguea (Cid), sina don Diega.

Chimena je jako sretna zbog te vijesti, ali u isto vrijeme se boji jer je u Cida zaljubljena i lijepa kraljeva kći. No, zbog staleških razlika ljubav između Cida i kraljeve kći gotovo je nemoguća pa ona dane provodi pateći za njim i povjeravajući se svojoj odgojiteljici Leonori.

Dolazi do neočekivanog sukoba između don Diega i don Gormaisa. Naime, povod tome je kraljeva odluka da se o odgoju njegova sina brine već stariji don Diego što je posebno uvrijedio don Gormaisa. Don Gormais bio je junak i cijenjeni vojnik pa ga je to još više potreslo. Tako se njih dvojica sukobljuju, uvrede padaju sa svih strana, a na kraju čak i don Gormais udari šamar užasnutom don Diegu.

Don Diego smatra da se njegova čast, nakon svega, može obraniti samo dvobojem i smrću don Gormaisa. Iz tog razloga don Diego potraži svoga sina Rodrigeua i zahtijeva od njega da izazove na dvoboj don Gormaisa i tako osveti oca i obrani obiteljsku čast.

Iako je Rodrigue u dilemi jer voli Chimenu, a sada mora njezinog oca don Gormaisa izazvati na dvoboj, on ipak stavlja ispred osjećaje dužnosti i časti naspram onih koje osjeća prema Chimeni.

Drugi čin

Odmah na početku drugog čina susreću se don Gormais i kastiljski plemić don Ario. Don Ario je morao prenijeti kraljevu poruku don Gormaisu. Kraljeva poruka bila je da se don Gormais ispriča don Diegu i da se tako izbjegne sukob, odnosno dvoboj. Don Gormais za ispriku ne želi ni čuti, a kada je izlazio iz palače susreo je Rodrigua s kojim je dogovorio dvoboj.

Chimena je očajna i ne zna što učiniti, a tješi je sama kraljeva kći koja joj govori da se nada da će plemići poslušati njezinog oca i da će se sukob izbjeći i na kraju dobro završiti. U taj čas stiže vijest da je počeo dvoboj između don Gormaisa i Rodriguea.

Dvoboj je uznemirio kralja jer osim što je na brizi imao i ovu dvojicu neposlušnih plemića do njega je stigla vijest da se maurska vojska sve više približava. Kralj planira kazniti don Gormaisa, ali ipak razmišlja proračunato jer vjeruje da će mu hrabri vojnik trebati kod borbe protiv Maura.

Tada stiže vijest da je don Gormais mrtav i da ga je u dvoboju ubio Rodrigue. Chimena je uzrujana i odlazi kralju tražeći od njega da se ubojica njezina oca kazni najgorom mogućom kaznom – smrću.

Treći čin

Radnja u trećem činu započinje odlaskom Rodriguea u kuću Chimene. Chimenina odgojiteljica Elvira ne može vjerovati da se ubojica Chimenina oca pojavila u njihovoj kući i zapanjena mu govori da odlazi jer Chimena želi njegovu smrt. Rodrigo govori Elviri da on ni ništa drugo ne želi osim svoje smrti, ali od Chimenine ruke. Elvira mu govori da se sakrije, barem dok ne ode Sancho, mladi plemić koji je zaljubljen u Chimenu, a čiji je dolazak najavljen.

Sancho je Chimeni ponudio svoj mač, da njime izvrši svoju osvetu prema ocu i obrani čast, a ona ga je pristala uzeti.

Kada je Sancho otišao, Chimena u očaju priznaje Elviri da je i dalje zaljubljena u Rodriguea, ali da nema izbora jer mora obraniti svoju čast i ubiti ga.

Tada dolazi Rodrigue i odluči Chimeni dati svoj mač kako bi ga ona s njime ubila jer život bez Chimenine ljubavi ne može niti zamisliti. No, Chimena nikako ne može izvršiti osvetu i ubiti ga pa Rodrigue odlazi.

Kada je Rodrigue prolazio trgom naišao je na svog oca koji ga je obavijestio kako je maurska vojska sve bliže i kako će trebati što prije krenuti u rat.

Četvrti čin

U četvrtom činu dolazi do susreta Chimene i kraljeve kćeri. Kraljeva kći moli Chimenu da odustane od osvete i ubojstva Rodrigue, a čast neka obrani tako što se neće udati za njega. Uz to, kraljeva kći razmišlja o tome kako bi se ona mogla udati za Rodriguea pošto je rat upravo započeo i nada se kako će se on i iskazati te tako dobiti kraljev blagoslov. No, Chimena ne može niti zamisliti takav scenarij pa oddbija kraljevu kći.


 


Ubrzo nakon toga u kraljevoj palači svi slave pobjedu nad Maurima. Posebno se iskazao Rodrigue kojeg su i neprijatelji prozvali Cid – gospodar. On priča kralju kako je zarobio i nadmudrio neprijateljske vladare.

Veliko slave prekinuo je dolazak Chimene, a kralj joj potom govori da je Rodrigue mrtav, pošto zna da je ona zaljubljena u njega. Chimena tada od boli padne i nesvijest i jedva je dozovu nazad svijesti. Kada sazna da to ipak nije bila istina, Chimena i dalje ne odustaje od svoje osvete. Don Sancho će izvršiti osvetu. Tako dolazi i do dogovora dvoboja između don Sancha i Rodriguea, a onaj koji pobijedi dobit će i Chimeninu ruku – tako je odlučio kralj.

Peti čin

Dirljiva scena obilježila je peti i posljednji čin. Naime, radnja započinje oproštajem Chimene i Rodriguea prije dvoboja. Ona mu govori da mora pobijediti jer ne može zamisliti svoj život bez njega i uz Sancha. Kraljeva kći tada shvaća da nema smisla boriti se za Rodrigueovu ljubav, ali ipak s velikim nestrpljenjem čeka kako će dvoboj završiti.

Malo kasnije ispred Chimeninog doma dolazi Sncho. Chimena ga dočekuju s grubim riječima očekujući da je Rodrigue vjerojatno onda mrtav.

Chimena odluči od kralja zatražiti da je skine obveze da se mora udati za Sancha, a kralj joj tada govori istinu. Naime, Sancho je bio poraženi u dvoboju i Chimeni je došao samo predati svoj mač. Rodrigue je pobijedio.

Chimena se jako razveseli zbog vijesti da je Rodrigue ipak živ, no još uvijek ne može pogaziti svoju riječ i čast i udati se za njega.

Kralj je tada donio konačnu odluku. Rodrigue će otići na godinu dana u rat, a kada se vrati Chimena će se udati za njega. Prije toga će mu javno oprostiti zbog uvrede koju je on bio donio njezinom ocu.

Vrsta djela: drama

Mjesto radnje: Španjolska

Vrijeme radnje: 11. stoljeće

Likovi: Cid, Chimena, don Diego, don Gormais, odgojiteljica Elvira, kraljeva kći, odgojiteljica Leonora, don Ario, kralj, Sancho

Analiza likova

Rodrigue (Cid) – hrabar i plemenit, dobar borac i vojnik. Iako je jako volio Chimenu, ali ljubav prema ocu i obrani obiteljske časti, bila je jača. Nije mogao pogaziti riječ koju je dao ocu. Na kraju je shvatio da njegov život nema smisla bez njegove voljene Chimene pa je bio pristao i na smrt. Nadimak Cid dobio je jer je bio tako prozvan od neprijateljske vojske koja ga je smatrala vrhunskim vojnikom, a Cid u prijevodu znači gospodar.

Chimena – voljela je Rodriguea, ali nije mogla prijeći preko časti i ponosa. On je bio ubio njezinog oca i ona nikako nije mogla to zaboraviti. Ipak, koliko god se borila, nikada ga nije prestala voljeti.

Bilješka o autoru

Pierre Corneille rodio se 1606. godine u Rouenu u Normandiji. Bio je poznati francuski dramatičar. Živio je u skromnoj građanskoj obitelji koja je živjela na rubu siromaštva i bio je sedmo dijete u obitelji.

Školovao se u isusovačkim školama, a završio je i studij prava te je postao odvjetnik. No, nikada se nije bavio tim zanimanjem jer je od djetinjstva pokazivao zanimanje za književnost.

Imao je samo 23 godine kada je održana premijera njegove drame “Melita”, 1629. godine u Parizu. Pošto je drama postigla veliki uspjeh, on je dobio novi poticaj za daljnje stvaranje.

Od 1630. do 1634. godine napisao je nekoliko novih komedija, a to su bile: “Clitandre ili Oslobođena nevinost”, “Udovica ili iznevjereni nevjernik”, “Pratilica”, “Place Royale ili Čudan zaljubljenik”, “Galerie du Palais” ili “Prijateljica suparnica”.

1635. godine prvi je puta izvedena njegova tragedija “Medeja”, no nije postigla veliki uspjeh. Te iste godine uspjeh je postigla komedija “Komična iluzija”, ali Corneille je postao slavan tek pojavom “Cida” 1636. godine.

Corneille je bio nadahnut dramom Guillena de Castra “Cidova mladost” u kojoj je glavni lik CId, poznat i iz španjolskog nacionalnog epa “Pjesan o Cidu”.

Iako se publici svidjela njegova tragedija, posebno je bio pogođen zbog kritičara koji su primijetili da drama nije napisana prema zakonitostima. Tada se udaljio od kazališta, ali ne zadugo. Uskoro se pojavljuju nove drame: “Horacije”, “Cinna”, “Polijekt”, “Smrt Pompejeva” i komedija “Lažac”.

1652. godine objavio je tragediju “Pertarita” i doživo je neuspjeh. To ga je jako pogodilo te je odlučio da neće nekoliko godina pisati za kazalište.

Zadnje godine svoga života proveo je u Italiji, živeći u oskudici, zaboravljen od svih. Umro je 1684. godine.